Od petka do petka: kad pravda spava, humor radi prekovremeno

U Republici Srpskoj proslavlja se pobjeda SNSD-ovog kandidata Siniše Karana, koji je, sasvim očekivano, preuzeo poziciju predsjednika, dok opozicija tvrdi da je pola izbornog procesa izgledalo kao improvizirani reality show s izbornim listićima koji se misteriozno množe. Neki slave, neki tvrde da je sve namješteno — i svi skupa nastavljaju dalje kao da se ništa posebno nije dogodilo.

U Sarajevu u međuvremenu javni servis BHRT emitira program iz šatora, što je vrhunac apsurda u državi koja navodno teži europskim standardima. Umjesto stabilnog financiranja, dobili su otvoreni prostor i ceradu, zajedno s neizvjesnošću hoće li im isključiti struju ili možda odnijeti opremu. Ako ništa drugo, bar su pokazali da kreativnost i snalažljivost nisu mrtve.

Dan državnosti također je obilježen — svečano, službeno, tradicionalno,radno, nikako, onako kako i priliči zemlji koja voli slaviti ideju države, ali nikako da se dogovori oko toga kako bi ta država trebala zaista funkcionirati.

Pa, konačno, BiH je pokazala svoju humanu stranu! Nakon godina čekanja, birokratskog lutanja i beskonačnih obećanja, država je odlučila pomoći sirotim zaposlenicima u institucijama i pomoći im sa čudesnih 1.000 KM. Nemam više komentara na to. Imam zapravo, ali ne bih, da ne završim ko Fadil jedan moj, ne znate ga vi.

U Novom Travniku roditelji su se pobunili jer je škola odlučila zamijeniti učiteljicu koja je s djecom radila tri mjeseca, kao da se prvi razred vodi po sistemu “rotirajućih gostujućih predavača”. Djeca zbog toga više od tjedan dana ne idu na nastavu, što je vjerojatno jedini put da su prvašići u štrajku prije nego što nauče pisati riječ “štrajk”. Roditelji tvrde da je učiteljica bila odlična, ali da je ravnatelj imao neke svoje “glazbene preference”, pa je jednostavno promijenio stanicu. Kad su pokušali razgovarati s njim, dobili su tretman kao da traže sastanak s predsjednikom svemira, a ne s čovjekom koji vodi osnovnu školu. A šteta je da štrajkaju, oni bar imaju udžbenike, za razliku od učenika 2.i 7.razreda osnovne škole koji, iako je još 3 tjedna do kraja prvog polugodišta- nemaju udžbenike. Ministar je krajem kolovoza rekao da je sve spremno za školsku godinu, a kako vrijeme odmiče mislim da nije mislio na konkretno ovu školsku godinu.

I još jedan lokalni specijal – djevojka iz Travnika tvrdi da su je dva policajca,od kojih je jedan navodno iz Viteza, presreli nakon smjene i ponašali se kao da igraju GTA s uključenim cheat kodovima za bahatost. Navodno su se služili zastrašivanjem, uznemiravanjem i onim poznatim “ajde ti sa mnom” pristupom koji bi, da postoji pravna država, bio zakopan negdje duboko u prošlom stoljeću. Najbolje od svega je što je cijeli incident navodno snimljen kamerom, jer u 2025. godini čak i običan parking, izgleda, ima bolje pamćenje od institucija koje bi trebale štititi građane. Djevojka odlučno poručuje da neće šutjeti, društvo joj daje podršku, policijski sindikat sliježe ramenima, a MUP SBK kreće u svoj dobro poznati ritual “vršenja provjera”, što je lokalni prijevod za “čekamo da vidimo hoće li se ovo samo ugasiti”. Snimci postoje, svjedoci postoje, prijava postoji — sve postoji osim brze reakcije sistema, koji se već navikao da funkcionira kao da je na produženom godišnjem odmorom.Ako slučaj ikad završi na sudu, to će vjerojatno biti predstavljeno kao povijesni događaj, nešto poput “BiH, sezona 48: čudo neviđeno — institucije zapravo nešto uradile”.

Žena iz Travnika odlučila je dokazati da “ljubav peče” doslovno — mašicama je opekla mužu intimne dijelove. Muž je završio u bolnici, policija u istraživanju, a ostali gledaju i pitaju se je li ovo novi način bračnog savjetovanja ili samo ekstremni spa tretman. U svakom slučaju, u BiH ni intimni dijelovi nisu sigurni od svakodnevnog stresa.

Sve ove vijesti zajedno daju savršenu sliku BiH kao zemlje u kojoj apsurd ima svoj zakon, a institucije svoj godišnji odmor. Dok političari presvlače stolice i smjenjuju pločice na svojim uredima, javni servis preseli u šator da pokaže kako “inovativno” može raditi, roditelji štrajkaju jer djeca nemaju učiteljicu koju žele, a policajci se ponašaju kao da igraju GTA — jasno je da jedino što stvarno funkcionira je improvizacija i doza crnog humora. U BiH je realnost stalni show, a građani su prisiljeni igrati glavne uloge u seriji koja se nikad ne završava. Ukratko, zemlja gdje se nered zove “normalno”, a čudo kad institucije nešto stvarno urade.

Piše: Marijana Strukar