
U čast Svjetskog dana voda prisjetila sam se jednog svog starog teksta – posvećenog rijekama, izvorima i hrabrim ženama iz Kruščice koje su više od 500 dana stajale čuvajući rijeku. Tekst podsjeća koliko smo bogati prirodnim resursima, a koliko često zaboravljamo što nam znači kap vode. Danas, dok rijeke teku, a slavine su pune, mnogi u Vitezu i šire i dalje žude za čistom pitkom vodom.
Voda, “nafta” 21. stoljeća!
Bosna, jedna od rijetkih zemalja sa toliko pitkih izvorišta.
A mi nesretan narod, “ne stignemo” ni razmišljati koliko smo bogati!
Sjetiš li se, čovječe, te male kaplje – što život ti znači?
Normalno je da je tu, tebi da bude sluga.
A ti joj zli gospodar, što je zlostavlja!
A, obrnu se uloge za tren oka!
Rekoše naši stari davno – voda i vatra dobre sluge, ali zli gospodari.
Lako ćeš ti bez svega blaga, za kojim trčiš od jutra do sutra, al’ bez nje ne možeš.
Sjetiš li se njene pjesme sa izvora iz gora, iz slavina, šapata rijeke što protječe?
Ne mogu ne prisjetiti se čuvara naše vode na Mostu hrabrih žena.
I danas, svi uz svoje peći, one još na mostu!
Kolika je to ljubav prema izvorištima, svom blagu u srcu Kruščićke planine!
Zbog koga?
Tebe, mene, nas!!
A ti baci smeće u nju, gledaj Lašvu krvavu i šuti.
Šuti, sramotno i kad ti prazna slavina zašušti i kad te epidemije bolesti zahvate.
I opet odi do najbliže rijeke, baciti smeće, pomozi im graditi MHE, kopati rude i sjeći šume.
Izdao si je, ti čovječe, svojim nemarom, svojom bahatošću.
I gledaš bijes prirode oko sebe svakodnevno.
I licemjerno se pitaš što se dešava, svaljujući na Boga svoj grijeh prema vodi, šumi, prirodi!
Nije Bog digao ruke od svega, mi smo!
Zašto? Za par markica više?
Stani, čovječe, i razmisli dok još nije kasno!
Sve za vodu, vodu ni za što – trebalo bi nam biti parola življenja!
Tako sam pisala tada, a mislim i sada.
Borba žena iz Kruščice ostaje simbol onoga što znači stati u obranu prirode.
A dok u Vitezu i drugim mjestima mnogi i dalje žude za čistom vodom, prisjetimo se da svaka kap, svaki izvor vrijedi. Vrijeme je da prestanemo šutjeti i počnemo čuvati ono što nam priroda daje.
Ljeto dolazi, a s njim opet redukcije vode. Ponovo ćemo kritizirati sustav i loše upravljanje, a zaboraviti da smo svi dijelom krivi. Svaka posječena šuma, svaki izvor koji zanemarimo, vraća se u obliku nestašice, zagađenja i katastrofa.
Vrijeme je da prestanemo šutjeti. Vrijeme je da staneš u obranu vode prije nego što voda “ode svojim putem”
Sanja S. K.