BALKANSKI TABOO: Psiholog – „Nisam lud, majka me dala testirati“

Ne daj ti Bože da tog, često nam nepoznatog i sporednog lika, netko spomene, pa to ti je ovdje k’o da si vragu križ pokazao i još ga pri tome poškropio svetom vodom. Mislim, nisam nikada probao ali možda bi se iz mog psihologa stvarno čulo pištanje kada bih to uradio, probat ću pa vam svakako javim. Ako upali svakako bih preporučio da tu gospodu ne posjećujete, još vam samo poslije posjete istom egzorcizam, ma bježi, ‘ko će ti to plaćat jer se sada i crkvene usluge naplaćuju. Ovako, bolje je ostati „prav“, nemati volje, gušiti se u vlastitim problemima, mislima i primislima, u toksičnim vezama i jadnim odnosima. Što da ne, nije kao da će bilo koga od nas to dovesti do loših životnih odluka, do drastičnih postupaka ili možda do najgorih stvari.

Vidite jednu stvar, do sada sam bio sarkastičan, ako nekome to nije bilo očito i ako se netko, ne daj ti Bože, uvrijedio, ipak se posavjetujte sa psihologom, to je, doduše, samo moja preporuka i ne mora značiti da sam u pravu. Vjerujem da jesam ali sve su ovo gore mišljenja ljudi na Balkanu kada se samo izusti riječ na P. Dobro, ima ih više ali glavne su psiholog i psihoterapija. Vrlo je vjerojatno da je 100% ljudi na Balkanu susrelo bilo koju od ovih navedenih riječi i jednostavno slegnula ramenima ili dala glupe komentare poput:

„Što će meni to? Pa ja nisam lud, nek’ ti ide ćaća!“  kaže Milavudin iz Papratnjača na vrhu brda Bijele gore negdje iza sedam gora, iza sedam mora.

ili možda:

„U moje vrijeme nije bilo depresije, vid’la bi ja tebe da uzmeš motku u ruke pa da kopaš i oreš po cijeli dan!“ kaže Marinulila iz Žabokrečine.

E pa vidite i Milavudin i Marinu… kako da se već zove, vjerojatno imaju naslijeđenu obiteljsku traumu koji bi trebalo riješiti ali vjerojatno neće jer od dvije lijepe riječi na P bježe kao vrag od križa. Jesu li u pravu?

Naravno da nisu, a zašto? Zato što se ni obiteljska trauma, ni depresija ne rješavaju glupim komentarima i motikom. Doduše, po preporuci psihologa, fizička aktivnost može pomoći u tome ali isto tako neće motika dati dobar i objektivan savjet. Neće motika slušati dok joj se jadate kako imate problema u braku ili vezi. Sve će to uraditi psiholog na psihoterapiji. Ne, ta ista gospoda vam neće dati tabletice o kojima ćete postati ovisni, prodati kuću, prokockati zemlju, ostaviti vlastitu djecu. Isti će vam ti ljudi pomoći da dođete do normalnih, zdravih i na kraju krajeva samostalnih zaključaka. Pomoći će vam da shvatite koliko zapravo vrijedite, kada imate pravo a kada ne, pomoći će vam da shvatite vlastite greške i njihove posljedice i istovremeno ćete se osjećati preporođenim. Pomoći će vam shvatiti tko ste zapravo vi i što zapravo želite i uz sve to vas neće osuđivati. Oni nisu tu da rade to nego da vam pomognu kada vas grize savjest, kada ne shvaćate vlastitu vrijednost i ukažu na pogreške u odnosima.

Psiholog i psihoterapija su samo oruđe kojim ćete graditi vlastitu budućnost bez straha, uvjereni i sigurni u vlastite postupke. Kao što ćete otići zubaru kada vas boli zub ili doktoru kada se ne osjećate dobro dopustite sebi i pravo na mentalno zdravlje jer ako je ono u glavi dobro bit će dobro i sve drugo. Pa makar na kraju i ne bilo ali ćete se lakše pomiriti s tim, lakše ćete izdržati i podnijeti.

Ne budite ograničeni jer nećete daleko, a vjerujte mi svatko od nas itekako može, u daljine, u visine. Samo trebate pustiti onu staru „što će reći selo“, od sela se ipak ne živi, selo vam neće prehraniti obitelj, izvući vas iz lošeg društva ili otrovnog odnosa, selo neće umjesto vas dati otkaz na lošem poslu. Naprotiv, selo će vas gledati dok polako izgarate i neće učiniti ništa.

Piše: Matej Livančić