THE LIFE OD CHUCK – recenzija

U hiperprodukciji sadržaja koja se dešava na svim streaming platformama tu i tamo se pronađe tek poneki film koji vam na prvu najavu ostane u sjećanju iako možda nije izašao jučer ili prekjučer nego prije nekoliko mjeseci. To mi se upravo desilo s filmom The Life of Chuck gdje sam se već na prvi pogled zaljubio u neki novi svijet koji je nastao iz uma Stephen Kinga kao pisca novele prema kojoj je snimljen film i Mike Flanagana kao redatelja filma. Najava mi je izgledala lijepo, čarobno, a činilo mi se da će film biti životni unatoč elementima fantastike i propasti svijeta. Kada sam ga konačno pronašao tamo gdje možda nisam trebao morao sam izdvojiti sat i pedeset minuta kako bih se uvjerio da nisam pogriješio. Jesam li? Doznajmo u nastavku.

PRIČA I PRODUKCIJA

Priča kroz tri poglavlja prati život sasvim običnog čovjeka Charlesa Krantza (Tom Hiddleston) i njegov utjecaj na čitav jedan svijet. Kažem običnog jer glavni lik, koji se čak i ne pojavljuje kroz cijeli film, jeste običan i tu se ništa više ne može tražiti. On je kao vi i ja, ima vlastitu obitelj, običan, najobičniji posao i uz nešto teže djetinjstvo čovjek bi rekao da ništa drugo kod njega nije posebno. Ništa osim toga da je vladar čitavog jednog svijeta koji funkcionira u njegovoj glavi i bazira se na svim njegovim životnim situacijama i svim njegovim sjećanjima i osjećajima. Svi ljudi koje voli i koje je volio su tu, uvijek sa njim u njegovoj glavi, sve životne prepreke i dobri trenuci su tu, u njegovoj glavi. Pa, u čemu je kvaka filma? Zasigurno nikome nije zanimljivo pratiti nekog frajera, ni po čemu posebnog, kako slobodno pleše na ulici a potom odlazi na posao. Da, to je tako, a ono što je ipak posebno kod Chucka je to da ima tumor na mozgu i cijeli svijet u njegovoj glavi polako proživljava apokalipsu dok on leži u bolničkom krevetu i čeka smrt sa samo četrdeset godina.

Dok se Chuck polako rastaje od svijeta i svijet u njegovoj glavi proživljava strahote. Cijeli svijet se urušava, tehnologija prestaje raditi, ljudi nestaju tek tako. Zapravo se upravo ta apokalipsa desi u prvom činu filma dok mi kasnije otkrivamo tko je tajanstveni Charles Krantz koji se za vrijeme apokalipse pojavljuje na svakom koraku drugih likova. Kasnije tek shvaćamo da su upravo ti ljudi svi oni koje je Chuck poznavao i upoznavao u svome životu i koji su na njega ostavili određen utisak. Svi ovi događaji isprepleteni su sa fantastičnim elementima koji su toliko dobro ukomponirani u cijelu priču da jednostavno nemate osjećaj da ne bi trebali biti tu i da su neprirodni. Scenarij filma je vrlo zreo, bavi se situacijom koju svatko od nas svakodnevno proživljava i jednostavno vam drži pažnju dok vrijeme pored vas prolazi. U cijeloj priči vidite kako je volio i kako voli jedan običan čovjek, vidite kako se nosi s gubitkom, sa mišlju, odnosno ne razmišljanjem što će drugi reći, sa slobodom koju takvo razmišljanje donosi, ali i s ozbiljnim životnim situacijama koje na svakoga od nas ostave ozbiljne traume. Upravo iz tog razloga što su likovi prizemljeni, osjećajni, osjetljivi, u momentima jaki, što vole i nastavljaju dalje unatoč svemu lako ćete se s njima povezati i film u takvom iskustvu odjednom postaje toliko živopisan i stvaran te u gledatelju budi lijepe osjećaje unatoč kraju koji je takav kakav jest. Film se također, bar na kratko dotiče i teme života poslije smrti i zapravo nam daje do znanja kako ga zamišljaju redatelj i sam Stephen King, on jednostavno ne postoji, to je to i ma koliko se trudili da vjerujemo u nešto više ono što učinimo za stvarnoga života to ostaje nepromijenjeno.

Likova se kao takvih ne bih doticao previše jer zapravo ne znam ni kako da ih opišem na pravi način koji bi vas potaknuo da pogledate film ali Tom Hiddleston je odradio zaista dobar, drugačiji posao i lika igra emotivno i stvarno.

ZAKLJUČAK

Je li ovaj film najbolji koji ćete pogledati? Vjerojatno nije ali je itekako životan i potaknut će vas na razmišljanje o vašem životu. Shvatit ćete da ne morate biti posebni, ne morate biti moćni, popularni i slavni, ne morate imati novca kako biste u svijetu, bar onom u kojem vi živite, napravili razliku.

Vrijedi li pogledati film? Itekako, uživat ćete u skoro dva sata stvarnosti ispričane kroz pomalo fanstastične događaje i itekako stvarne, obične likove.