ČUDOVIŠTE: PRIČA O ED GEINU – recenzija

Ne, recenzija nije planirana da bih ju objavio večeras jer Noć vještica ne slavim. Sasvim su se slučajno poklopile te dvije stvari, praznik užasa i moje gledanje posljednje epizode serije Čudovište: Priča o Ed Geinu, zašto? Zato što mi je trebalo nešto više od tjedan dana da uopće provarim cijeli događaj i dokučim što ova serija zapravo za mene jest. Dobro je poznato da ne volim ovakvu vrstu sadržaja, krvavo i brutalno, bar na fizički način iako sam pisao recenziju o prvoj sezoni serije koja se bavila sasvim drugim slučajem serijskog ubojice. Da se vratim na kolosijek, serija definitivno nije obična pa ni recenzija koju ću napisati to zasigurno neće biti. Što mislim o posljednjoj sezoni serije Čudovište i vrijedi li ju uopće pogledati pročitajte u nastavku recenzije.

PRIČA I PRODUKCIJA

Cijela serija Čudovište u svakoj svojoj sezoni prati slučaj jednog poznatog serijskog ubojice ili jednostavno zločina koji je potresao javnost. U prvoj je to bio slučaj Jeffrey Dahmera, u drugoj braće Menendez a u posljednjoj, ali ne i zadnjoj kako sam nedavno saznao, Ed Geina. Po čemu je Gein toliko poznat, pitate se sigurno? Pa, proguglajte malo i sve će vam biti jasno jer u grozote koje je radio zaista neću ulaziti ali u njegovu ulogu u popularnoj kulturi zaista bih mogao. Upravo prema slučaju ovog čovjeka snimljeni su mnogi popularni horor filmovi i bio je inspiracija za mnoge glavne likove upravo tih filmova. Tako su nam njegovi postupci podarili likove poput Hannibala Lectera, Leatherfacea i Normana Batesa ali su ostavili i dubok trag na kasnija dešavanja u svijetu ubojstava i serijskih ubojica pa je upravo Ed bio inspiracija Ted Bundyju, Jerry Brudosu, Charles Mansonu i Richard Specku. Najžalosnije od svega? Nije imao pojma i nije bio svjestan da će upravo njegova bolest prouzročiti neke od najkrvavijih zločina u povijesti.

Tvorci same serije su Ian Brennan i Ryan Murphy dok u svakoj sezoni imamo drugu glumačku ekipu. U ovom slučaju glavne uloge tumače Charlie Hunnam (Ed Gein), Laurie Metcalf (Augusta Gein) i Suzzana Son (Adeline Watkins) koji se pojavljuju u gotovo svakoj epizodi dok su drugi likovi tek epizodni i pojavljuju se u nešto manje. Moram zaista reći da produkcija ni ovoga puta nije zakazala. Murphy i Brennan itekako znaju stvoriti raspoloženje u svakoj sezoni u tolikoj mjeri da zaista osjetite strah i nelagodu, zapitate se treba li vam uopće ovakav sadržaj u životu i jeste li možda pretjerali s gledanjem. S druge strane kroz cijeli razvoj priče tjeraju vas da gledate više, da suosjećate s likovima i stanjima u kojima se nalaze. Rekao bih da je upravo posljednja sezona najgnjusnija ali se ipak suosjećate s glavnim likom jer vidite što je do njegovog stanja dovelo. Možda će ovu rečenicu svatko protumačiti drugačije ali ne, ne opravdavam nikakvu vrstu nasilja makar netko to radio zbog svojih psihičkih problema, poremećaja i bolesti a ne zato što u tome uživa. Svi događaji u svakoj epizodi su u najmanju ruku poremećeni i definitivno ćete nakon svake epizode trebati pogledati par epizoda nekog sitcoma ili dobru komediju kako biste izašli iz mraka koji se provlači kroz cijelu sezonu. Ja sam, naprimjer, gledao Teoriju velikog praska koja mi je uvelike pomogla da premašim moguću traumu koju serija može izazvati. Do kraja sam ipak nekako izgurao ali sam shvatio da zaista jesmo blagoslovljeni svim mogućim psihološkim pomagalima ali i tehnologijom kako bi se scene koje su prikazane u seriji izbjegle u većini zločina.

Serija na najgori mogući način prikazuje naslovnog lika koji je prvenstveno odgajan u nasilnom domaćinstvu, u vremenu kada se sve to smatralo normalnim. Otac mu je bio pijanac a majka zlurada, ogorčena žena, koja je vjerojatno imala i svojih psihičkih problema i koja je, iako i sama žena, mrzila sve što je žensko. Često je sinovima govorila kako ne smiju biti sa ženama ili se uopće oženiti te kako ih samo majka može voljeti. Nije kao da je tu ljubav često pokazivala pa je tako naš glavni lik i sam bio čudak, odrastao je udaljen od svih, bio povučen i tih sve dok zapravo nije shvatio čari ženskog društva. Često nije znao raspoznati stvarnost od onoga što se dešava u njegovoj glavi. Živio je u konstantnoj dvojbi i borbi između vlastite majke za koju nije dao reći ništa loše i o njoj je bio ovisan i, s druge strane, vlastitih želja i potreba. Kada se tako postave stvari onda nije ni čudo da su se tu javile i seksualne frustracije i stalna potreba za nježnim odnosom i željom za ljubavlju. Nakon majčine smrti radio je grozne stvari, tako mi je najlakše reći a da ne ulazim previše u njegove stvarne postupke i radnje, te potpao pod utjecaj djevojke, i same psihički nestabilne, koju je zaista volio a ona je iskoristila njegovo duševno stanje kako bi zadovoljila vlastite ambicije da bi ga se na kraju odrekla i oprala. Cijela priča serije bazirana je na stvarnim događajima ali jasno je da su neke stvari također izmišljene pa ne bih ulazio u potpunu istinitost cijelog slučaja ali od samoga početka pa do kraja jasno je da Ed, iako možda naivan i dobrodušan, nije bio dobrog mentalnog zdravlja. Još kada se s lošim duševnim stanjem poklopi i sredina u kojoj je živio vrlo vjerojatno možete pogoditi ishod. Sve ovo što sam do sada napisao prikazano je na najbolji mogući način zahvaljujući odličnim scenaristima i glumcima koji su svoje likove, smještene u jezivu sredinu, donijeli toliko stvarno i realno da sam imao osjećaj kao da sam tamo, u središtu zbivanja.

LIKOVI

Charlie Hunnam (Ed Gein) – budući da je glumio stvarnoga lika jezivo je koliko je Eda zapravo stvarno predstavio. Njegova mimika i gestikulacija, glas i ton, usporenost i sve što radi u cijeloj sezoni jeste na vrhunskoj razini. Po njegovom glasu jasno je da s likom nije baš sve u najboljem redu i toliko je jeziv, stvaran, na momente užasan i nepredvidiv ali istovremeno naivan, nesretan i željan pažnje. Charlie je inače dobar glumac ali nisam imao predstavu kako će se snaći u ovoj ulozi. Mogu slobodno reći da me moje nemanje predstave pošteno iznenadilo.

Laurie Metcalf (Augusta Gein) – nevjerojatna je njena transformacija od Sheldonove prevjerničke majke do poremećene persone koju glumi u ovoj seriji. Zapravo je toliko jeziva da od samoga početka u gledatelju izaziva nemir i u tome joj vjerujete. Toliko je neugodna, oštra, zahtjevna, na trenutke odvratna i fanatična da vam se jednostavno povraća na samu njenu pojavu i vjerujem da zaslužuje mjesto na listi top deset negativaca u serijama.

Suzzana Son (Adeline Watkins) – možda mi je od glavne postave nekako i najslabija glumica, jednostavno joj u njenom nastupu ne vjerujete toliko. Ne bih išao u ekstrem i rekao da je loša, ali mislim da je mogla uraditi nešto više kako bi lika dovela na zavidnu razinu. Jasno mi je da ne bi ni trebala biti poput Eda ali smatram da su njene igre manipulacije mogle biti bolje odigrane.

ZAKLJUČAK

Iskreno, ako ste ljubitelj true crime podcasta i horora trebali biste pogledati seriju ali ako to niste svakako ne pokušavajte. Scenarij je dobar, glumci su fantastični, dobro je prikazan utjecaj odgoja i sredine na, ionako već, nestabilnu osobu. Ako se pak odlučite pogledati seriju svakako bih preporučio da uz to gledate i određen sadržaj koji će vas nasmijati jer tama koja prevladava serijom zasigurno nije zdrava za psihičko stanje gledatelja.