BLAST FROM THE PAST: TEORIJA VELIKOG PRASKA – recenzija

Seriju Teorija velikog praska (The Big Bang Theory) nisam toliko religiozno pratio kao prethodne dvije iz ove rubrike i zbog toga mi je doista žao. Odlučio sam ju pogledati od početka tek prije nekoliko godina, stao na pretposljednjoj sezoni jer mi je misli zaokupio sasvim drugi sadržaj, krenuo ju gledati od početka godinu nakon toga i mogu slobodno reći, zaljubio se.

Zaljubio sam se u postavku cijele serije, glumačku ekipu, humor i samu premisu i vjerojatno je jedina serija kojoj nisam tražio manu. Zašto? Jer mi je toliko zanimljiva da svaki put kada ju gledam nemam potrebu ukazivati na greške. Već vam je iz prvih rečenica jasno kako će ovo biti prilično pozitivna recenzija pa bar možete odvojiti nekoliko minuta vremena i saznati što me kod nje toliko fascinira.

PRIČA I PRODUKCIJA

Kao i prethodne dvije serije iz ove rubrike serija kroz dvanaest sezona i 279 epizoda prati neobičnu skupinu prijatelja koju sačinjavaju znanstvenici i lijepa i ambiciozna plavuša Penny (Kaley Cuoco) koja teži tome da postane glumica. Neobičan spoj likova pokazuje njenim novim susjedima, po zanimanju fizičarima, Sheldonu (Jim Parson) i Leonardu (Johnny Galecki) koliko zapravo malo znaju o životu izvan laboratorija. Pored dvojice životno neiskusnih geekova Penny se svakodnevno druži s magistrom inženjerstva i astronautom Howardom (Simon Helberg), samodopadnim i previše samopouzdanim „ženskarom“, te sramežljivim ali egzotičnim Rajem (Kunal Nayyar), astrofizičarom koji ne može razgovarati sa ženama osim kada je pripit. Ostalu, ali ne manje bitnu, glumačku ekipu čine Melissa Rauch (Bernadette), Mayim Bialik (Amy), Kevin Sussman (Stuart).

Serija je s prikazivanjem krenula 14. veljače 2008. godine te tijekom jedanaest godina prikazivanja postala fenomen u svijetu sitcoma i to prvenstveno zbog postavke likova. Likovi kao da su upravo izašli iz vica o plavušama i svakom epizodom tijekom dvadeset minuta prepričavaju novi a tvorci Chuck Lorre i Bill Prady glavnu glumicu smještaju u drugu avanturu. Humor se ustvari kroz sve epizode stvara na osnovu sramežljivost, ne znanja i osobina samih likova. Najveća inspiracija, naravno, kroz cijelu seriju jeste Sheldon koji je duboko zaglibio u poznavanju samo materije fizike i mnoge životne situacije su mu nepoznanica od rođenja pa sve do kraja serije. S druge strane imamo Penny koja humor vodi iskustvom življenja u ruralnoj sredini i čak prevelikim, ali bespotrebnim poznavanjem popularne kulture. Iako su Penny i Sheldon sušta suprotnost imaju jaku povezanost i predivan odnos pa se može reći da se jedno prema drugome ponašaju kao brat i sestra dok Penny nerijetko preuzima i ulogu majke u njihovom odnosu a Sheldon ne poznaje značenje riječi granica i sarkazam. Penny u cijeloj priči služi kao sidro koje ostalim likovima pokazuje što to znači stvarni život i da nije sve kao što je prikazano u znanstvenim knjigama, stripovima i filmovima već ih uči pokazivanju pravih osjećaja i tome da trebaju cijeniti svaki stvarni trenutak. Drugi likovi su tu kako bi testirali njeno strpljenje ali ju također učinili ambicioznijom i željnom napretka što se na kraju ispostavi kao dobitna kombinacija jer ona sama preraste vlastite želje i potrebe, razvije se i odraste te postane izuzetno uspješna žena. Ono što moram reći je da upravo ova serija ima jedan od najboljih, najzaokruženijih, najemotivnijih završetaka u povijesti sitcoma. Kraj nije požuren, iako pomalo možda nerealan, nego su sve epizode vodile upravo do njega, emocija kojom odišu posljednje scene je nevjerojatna i ako imate imalo srca dirnut će vas u najljepše dijelove vašeg bića.

LIKOVI

Neću se pretjerano baviti karakterizacijom likova kao u prethodne dvije recenzije ali moram izdvojiti i naglasiti talent jedne osobe a to je Jim Parsons (Sheldon). Glavni glumac je nevjerojatan, njegova transformacija u preinteligentnog ali vrlo neugodnog znanstvenika se zapravo ne može opisati riječima i predstaviti na najbolji mogući način. Od samog ponašanje preko govora pa sve do prenošenja emocije i humora su na vrlo visokoj razini i smatram kako je svim svojim kolegama iz serije dao domaći zadatak. To se tako radi. Upravo iz tog razloga će ostati jedan od najzapamćenijih likova u povijesti televizijskog sadržaja a njegov govor na kraju serije, vjerujem, svi bi mogli pogledati milijun puta i naježiti se isto toliko.

ZAKLJUČAK

Mislim da nema smisla da duljim, seriju itekako preporučujem i nadam se da ćete se u ove čudnovate likove zaljubiti baš kao i ja i da će vas kraj ispuniti lijepim osjećajima unatoč tuzi jer se od serije rastajete.