BLAST FROM THE PAST: KAKO SAM UPOZNAO VAŠU MAJKU – recenzija

Dobro znam zbog koga i za koga pišem ovu recenziju i ako ikada pronađe i pročita istu znam i kako će reagirati. Već vidim bijesan pogled dok mi jasno naglašava zašto nisam u pravu kada su određene stari u pitanju i da je serija daleko bolja nego ću je ja prikazati kroz recenziju. I mogu vam reći, jedva čekam taj trenutak. Ne zato što sam mazohista pa volim sam sebi nanositi bol, upravo suprotno. Osoba zbog koje pišem i za koju pišem mi je zaista jedna od najdražih u životu. I nisam napomenuo ovo na samome početku kako bih dokazao da zapravo imam prijatelje i da svoje vrijeme ne provodim samo pred televizijom nego jednostavno želim naglasiti da neke od mojih recenzija mogu biti osobnije od drugih. Sada kada sam to razjasnio mogu slobodno krenuti dalje a ako mi se pridružite možda i vi budete bijesni jer sam upravo itekako oblatio vašu, a vjerujem i omiljeni sitcom većine ljudi koji su se od ranih pa sve do srednjih dvijetisućitih bavili televizijskim sadržajem.

PRIČA I PRODUKCIJA

Koncept same serije je vrlo jednostavan i vrlo zanimljiv. Kroz retrospektivu i razgovor s vlastitom djecom saznajemo što je sve vodilo do toga da glavni lik Ted (Josh Radnor) upozna majku svoje djece. Kroz mukotrpno putovanje koje traje devet sezona (208 epizoda) u ovoj avanturi mu se pridružuju najbolji prijatelji Marshall (Jason Segel), Lily (Alyson Hannigan), legen – čekaj – darni Barney (Neil Patrick Harris) i Robin (Cobie Smulders), djevojka u koju je Ted zaljubljen od samoga početka do samoga kraja ali, spojleri, nije zapravo majka njegove djece. Tu su naravno i sporedni likovi i dobro poznate lokacije na kojima ova grupa PRIJATELJA provodi svoje slobodno ali i ne tako slobodno vrijeme i razmjenjuju životna iskustva kroz koja zapravo žele dovesti Teda do njegovog životnog cilja.

Kao što sam već napomenuo serija je itekako jednostavna i vrlo zanimljiva jer iz epizode u epizodu čekate što će se desiti i kada će glavni lik konačno sresti svoju srodnu dušu pa s time u vezi svaka epizoda donosi nešto novo. Međutim, ono što je itekako očito, i ovo je rečenica kojom ću uvrijediti sve obožavatelje ove serije, da ova serija dobar dio svog sadržaja vuče iz serije Prijatelji. Naravno, kako i ne bi jer je upravo ta serija utjecala na dalji razvoj sitcoma kao takvog, ali upravo u ovoj seriji je to toliko očito. Bez obzira na to što posebna osoba iz moga života kaže, a sigurno bi rekla da je gluma u Prijateljima itekako mehanička, to ne mijenja činjenicu da je Kako sam upoznao vašu majku itekako rasla i razvijala se na leđima te iste serije. O likovima u ovom segmentu neću ni govoriti ali sam razvoj likova također itekako vuče korijene iz već navedenog sitcoma.

Šalu na stranu ali nisam se šalio, sama produkcija serije je na vrhunskoj razini za vrijeme u kojem je nastajala, dok scenarij najčešće nema praznina koje treba popuniti i šale su doista smiješne. U dijalogu nema neugodnih pauza i gluma nije mehanička, zapravo i jest bolja nego u Prijateljima, a lokacije na kojima se dešava radnja itekako su bitne za razvoj same serije. Tvorci serije su itekako iskusni ljudi a to su Carter Bays i Craig Thomas (koji se prije nastanka same serije pisali za Lettermana) i koji su nekako kroz karijeru izgleda uvijek dolazili u paketu. Ne bih rekao da je to greška, naprotiv, u stvaranju ove serije im je itekako poslužilo. Ovdje ću se dotaknuti sporednih likova, kako onih koji se češće pojavljuju u seriji tako i onih usputnih Tedovih djevojaka a kojih je, vjerujte mi bilo i previše (čak njih 58 uključujući ozbiljne i neozbiljne veze, što zapravo nije ništa u usporedbi s Barneyem). Moglo bi se reći da je Ted u neku ruku kurviš a iz kojeg razloga zapravo mi nije poznato, međutim, o tome ćemo kasnije. Upravo ti sporedni likovi i njihov odnos s ovim drugim, glavnim, čini seriju dinamičnom i smješnijom, življom pa se čak i pred kraj same serije možemo podsjetiti nekih od njih, bar onih koji su na nešto bolji način obilježili prikazivanje serije. Upravo taj dodatak je iskreno lijep, neki od tih likova su bili omiljeni ljudima koji su pomno pratili seriju i vjerujem da im je bilo drago saznati što ti likovi, iako nestvarni, rade u budućnosti i čime se bave.

Kada u konačnici pogledam sve nabrojano zaista mi je jasno zašto Kako sam upoznao vašu majku ima toliko razvijenu bazu obožavatelja. Pobogu, iako možda kritičan ali sve to radim isključivo iz ljubavi, i ja sam jedan od njih. Seriju, baš poput Prijatelja pogledam jednom godišnje. Ne zato što mi se pretjerano sviđaju pojedini likovi, o tome ćemo nešto kasnije, nego zbog nostalgije. Smatram da je i to dovoljno dobar razlog jer je sadržaj koji se prikazivao prije, nebitno jesu li likovi u pitanju ili šale koje su zbijali ti isti likovi, treba biti iskren, bio zaista kvalitetniji od onoga što se plasira danas.

ZANIMLJIVOSTI

Serija je itekako donijela prilično pamtljive događaje i stvari kojih se mnogi gledatelji rado sjećaju i dan danas. Pa smo tako dobili Barneyevu čuvenu uzrečicu „wait for it (čekaj)“, vratila je u modu „high five (visoku peticu)“ ali se kroz jedanaest sezona provlače i prilično pamtljive pod radnje: okladu u šamar, Robin Sparkles, dvojnike i priručnik za, kako bi naši ljudi rekli, „barenje“, te Marshall protiv strojeva. Tu je također incident s ananasom koji nije službeno objašnjen u seriji i zapravo malo ljudi zna što se na kraju desilo s tom pod radnjom. Na osnovu serije nastale su i brojne knjige, koje se mogu naći i u stvarnom životu, pa tako imamo i Bratski kod (knjiga kojom se Barney često služi kako bi objasnio što je sve dozvoljeno prilikom upoznavanja djevojaka i ono što je zabranjeno), Bratski kod za roditelje: što očekivati kada ste sjajni i u konačnici sam Priručnik za upoznavanje. Serija se također služila i stvarnim web stranicama koje su i dan danas dostupne na internetu kako bi obožavatelji mogli uživati u sadržaju iako je serija završila.

LIKOVI

Ted (Josh Radnor) – zapravo glumac koji utjelovljuje glavnog lika prilično je na momente briljantan i svoj tekst donosi na pravi način. Mislim da, bar iz ove perspektive, u ovoj ulozi ne bih mogao zamisliti nikoga drugog da tumači lika. Sama njegova pojava, način na koji izgovara riječi i rečenice lika predstavlja savršeno, a kad smo već kod lika… Ted je tako, pomalo (previše) očajan da ostvari zadatak serije i da upozna ženu svog života. Samim tim je i ograničen u razmišljanju i kriterijima kojih se kao na momente odriče ali njegova egocentrična unutrašnjost mu jednostavno ne da da makne s mrtve točke. Egocentričnost je zapravo njegova glavna karakterna osobina i smatra da se sve vrti oko njega i to ga upravo dovodi do konstantnog prekidanja veza s odvažnim, hrabrim i uspješnim ženama. Da se razumijemo, bilo je tu i situacija kada nije bio kriv on, ali u većini slučajeva, sagledam li lika s današnje točke, upravo je on, sa svojim standardima, bio taj koji je kriv za raskid svojih veza. Da se razumijemo, cijelu seriju gledamo kroz njegovu perspektivu i slušamo njegovu priči pa tako ne možemo biti uvjereni ni koliko je od svega toga istina. Kroz cijelu seriju sam imao osjećaj da jednostavno ne dozvoljava dominaciju drugih i konstantno traži pažnju koja je jednostavno bespotrebna za prosječnog čovjeka previsokih standarda, a ne treba ni spominjati da je cijelo vrijeme zaljubljen u samo jednu osobu. Za njom žali, kuka, konstantno ju pokušava osvojiti velikim romantičnim gestama i na kraju se, nakon svega oženi drugom ženom koja mu rodi djecu. U pravom završetku a ne alternativnom ipak se vraća staroj ljubavi, ali o tome ću pisati svakako u drugom segmentu. Ima sjajnih momenata i njegov način komunikacije odnosno humora je zanimljiv ali smatram da na osnovu drugih likova u seriji upravo ta kvaliteta ne dolazi do izražaja. Da zaključim, ako seriju gledate u zrelijim godinama jasno ćete shvatiti da je Ted zlikovac vlastite priče.

Marshall (Jason Segel) – je zapravo najbolji lik i najbolji prijatelj cijele serije. Dolazi iz male sredine u veliki grad i jednostavno mu se nikako ne da riješiti starih navika. Iako na kraju serije vrlo uspješan čovjek jednostavno skromnost, smisao za humor i određene navike koje je stekao u malome mjestu ne pušta i tih se osobina ne odriče. Zalaže se za ekološku osviještenost i kroz cijelu seriju želi ostvariti upravo to ali se uporno bori sa svojim željama i snovima i stvarnim životom koji mu jednostavno ne da mira. Može se reći da je obiteljski čovjek i sve svoje slobodno vrijeme provodi s obitelji i prijateljima. Nedvojbeno je najsuosjećajniji lik serije ali iskreno gledano pomalo nesiguran (iako se to u mnogim scenama ne primijeti) i pomalo papučar. Definitivno je slab na svoju suprugu i u mnogim situacijama ne može joj se suprotstaviti međutim upravo to ih čini dobrim parom, dok je on suosjećajan ona je dominantna. Jason Segel je definitivno lika učinio statusnim i tu nema rasprave međutim pred sam kraj serije itekako se vidi umor od silnih godina tumačenja lika.

Lily (Alyson Hannigan) – kao što sam već naveo Lily je itekako dominantan lik u svom odnosu s Marshallom ali kada je u pitanju njen talent za slikanje ipak postaje pomalo nesigurna. Vjerujem da su mnogi gledatelji primijetili njenu dosadu u dugogodišnjem ljubavnom odnosu i potrebu za nečim novim ali kada Marshalla ostavlja zbog propalog tečaja slikanja smatram da se njen lik itekako spustio na ljestvici omiljenih likova iz sitcoma. Zapravo je slikarica u usponu koja nema toliko sreće ali nekim slučajem vrlo dobro prolazi kao netko tko za druge kupuje umjetnine. Zapravo je na momente sebična i žali za svim stvarima koje nikada neće imati ali je dobra majka i u konačnici, premostimo li čitavu situaciju s prekidom, itekako dobra, odana i strpljiva supruga koja svoga supruga podržava u svemu. Također je i zakleta shoppingholičarka zbog čega nerijetko upada u velike financijske probleme. Lik je, baš kao i svi drugi u seriji, savršen za Hannigan upravo zbog same pojave glumice i njenih mogućnosti transformacije.

Barney (Neil Patrick Harris) – zakleti je neženja i glavni ženskar društva koji se svim silama trudi da spava sa što većim brojem žena. Konstantno koristi Priručnik u kojem zapisuje igre s pomoću kojih, svojom svakako šarmantnom pojavom, svakodnevno ima novu djevojku. Jasno je da s njima ima kratku avanturu a onda se s pomoću laži i trikova izmotava i nikada ih više ne vidi. Itekako izgleda kao bezosjećajan i materijalističan lik, što u jednu ruku jeste, a njegova stalna potreba za dokazivanjem postaje često naporna. Tek kasnije zapravo shvaćamo zašto je takav i da je duboko u sebi itekako dobar čovjek, ali duboko, duboko, duboko. Također, baš poput Teda ima konstantnu potrebu za pažnjom a humor mu je nerijetko dječji i bez neke posebne kvalitete. Kada, nakon silnih žena koje su prodefilirale kroz njegovu spavaću sobu, upozna onu pravu jednostavno odluči ne boriti se za nju, a onda kada poslije nje upozna još jednu pravu također ju pušta iz razloga koji se itekako mogu premostiti. Smatram da se upravo s ovim likom moglo uraditi nešto bolje, napraviti preokret i iznenaditi gledatelje ali to ipak nije urađeno. Neil Patrick Harris je pravi odabir za ovu ulogu unatoč tome što je čovjek u stvarnom životu homoseksualac ali mu u svim lažima njegovog lika itekako vjerujete.

Robin (Cobie Smulders) – iako mi je Cobie kao glumica zaista draga smatram da je njen lik najdosadniji u cijeloj seriji. Glumi preambicioznu novinarku i bivšu kanadsku tinejdžersku pop zvijezdu koja pod svaku cijenu mora uspjeti u SAD – u i ostaviti sve ono što je loše iza sebe. Nije pretjerano šarmantna pa ne vidim zašto Ted i Barney lude za njom i zapravo ne služi ničemu drugome nego da Ted upravo s njom završi na kraju. Lik sam po sebi nema pretjerane karakterne crte osim prevelike ambicije a vjerujem da je Cobie izvukla najbolje što je mogla kako bi običnog lika odigrala što bolje.

ŠTO MI SE NIJE SVIDJELO

Itekako su mi smetali određeni glavni likovi koji upravo zbog svojih osobina nisu bili upečatljivi a oni koji jesu smetali su mi zbog svojih najgorih osobina koje su itekako vidljive u seriji. Pisanje likova samo po sebi nije loše, ali su određeni likovi ipak mogli dobiti transformaciju. Ono što mi je bilo najgore nakon dugih devet sezona jeste sam završetak. Lik majke se pojavljuje tek u nekoliko epizoda, zatim, u budućnosti umire i Ted ponovno osvaja Robin. Snimljen je tu i alternativni kraj ali se ne broji kao službeni završetak serije što je zapravo još gore. Da, prijatelji se tijekom života razdvajaju i svatko za to ima svoje razloge ali u seriji je, bar prema mome mišljenju, upravo taj raspad grupe predstavljen na silu a nije moralo tako. Da, u bitnim momentima su ipak bili tu jedni za druge ali mi tu jednostavno nešto ne štima. Godinama su praktično živjeli zajedno i odjednom je sve to nestalo a posebno prijateljstvo između Lily i Robin i brak između Robin i Barneya. Te su stvari itekako mogle završiti drugačije.

ZAKLJUČAK

Seriju definitivno vrijedi pogledati ali ne zbog samih likova i vrhunskog kraja nego zbog nostalgije. Definitivno će vas vratiti u dane televizije s dobrim konceptom i idejom ali unatoč mojim kritikama i dobro napisanim likovima. Ne, nisu svi savršeno napisani i ne bi trebali biti ali serija je itekako imala prostora za razvoj i rast likova koji zaista jesu postali ikone svoga vremena.