THE FANTASTIC FOUR: FIRST STEPS – recenzija

Radujte se narodi ili ipak nemojte kako vam je volja ali mislim da u perspektivi imamo čemu. Nakon jedne prilično slabašne i druge veoma loše verzije stripovske prve obitelji može se reći da napokon u rukama imamo nešto za što se možemo uhvatiti. S druge strane ne treba naprečac zaključivati o dobroj ili lošoj budućnosti nove Marvelove franšize jer je film, reći ću vam na samome početku 7.5/10. Ima tu dobrih, ima i loših stvari pa bi bilo najbolje da svaku stavku objasnim. Što mi se to u filmu svidjelo a čime nisam ostao oduševljen pročitajte u nastavku recenzije.

PRIČA I PRODUKCIJA

Ako ste imalo upućeni u stripovsku verziju ovih junaka jasno vam je da je priča u suštini prilično jednostavna. Prati četveročlanu obitelj znanstvenika koja je nesretnim slučajem stekla posebne sposobnosti. Tako Reed Richard (Pedro Pascal) stječe sposobnost elastičnosti, Sue Storm (Vanessa Kirby) može postati nevidljiva i stvarati zaštitna polja, Johnny Storm (Joseph Quinn) po potrebi postaje potpuno vatreni čovjek a Ben Grimm (Ebon Moss – Bachrach), zapravo najoštećeniji u cijeloj situaciji pretvoren je u čovjeka od kamena. U ovoj verziji Četvorka se mora izboriti sa svemirskim bogom zvanim Galactus (Ralph Ineson) i njegovom pomoćnicom, ženskom verzijom Silver Surfera (Julia Garner), kako bi spasili svijet ali i ono što je njima itekako blisko, svoju obitelj.

Cijeli koncept priče osmislio je režiser filma Matt Shakman koji je u potpunosti osmislio i jedan od najpopularnijih Marvelovih projekata, seriju WandaVision. Zapravo se elementi režije same serije mogu i vidjeti i u ovom filmu koji se odvija u retrofuturističkom svijetu 60-ih godina prošlog stoljeća u svemiru nazvanom 828 dok se i sama serija kroz prvih nekoliko epizoda odvijala u različitim desetljećima sitcoma. Scenaristi filma su Josh Friedman, Eric Pearson i Jeff Kaplan a valja napomenuti, budući da je glazba dio ovoga filma, da je glazbu za film radio Michael Giacchino.

Moram se vratiti na elemente retrofuturizma u filmu jer je zapravo to ono što film čini živim. Odnosno ono što sporedne likove čini živima. Dok gledate film jasno vidite predstavu budućnosti kakvu su ljudi šezdesetih godina zamišljali, leteći automobili koji nalikuju starim modelima automobila, građevine toliko visoke i otmjene s elementima visoke tehnologije a ljudi koji nastanjuju prostor čine ulice grada napučenim i živim u tolikoj mjeri da imate osjećaj da mjesto zapravo postoji. Živosti pridaju i reklame koje vidite u filmu, ali i trgovine koje su prikazane (jedna od njih čak prikazuje glumce koji glume Stan Leeja i Jack Kirbya, tvorce stripova o Fantastičnoj četvorci), ali i kratki isječci glazbe i zvučnih efekata dok se glavni likovi kreću gradom ili rade sasvim obične stvari. Tu su naravno i specijalni efekti koji su, za razliku od nekoliko prethodnih Marvelovih projekata, na vrhunskoj razini uz povremene izuzetke koje zapravo ne možete ni uočiti tako lako. Budući da je film rađen i s pomoću praktičnih efekata mora se pohvaliti maštovitost i inovativnost ljudi koji su radili na scenografiji, ali naravno ljudi koji su radili na samom snimanju filma pa se sve to može, bar u određenu ruku, pripisati i režiseru filma. Film se ne bavi porijeklom junaka i nadam se da takvu vrstu filma, bar kada je Četvorka u pitanju, više nećemo dobiti, bavi se periodom kada su već dobro poznati, pa može se reći čak i celebrity u cijelome svijetu. Njihova povijest prije same nesreće opisana je kroz kratke isječke na početku filma u formatu emisije ali to zapravo ne odvlači pažnju od priče koju film želi ispričati. Iz tog razloga film je u prvoj trećini dosta spor i bez posebne akcije, dok su druge dvije trećine posvećene upravo tome aspektu. Akcija sama po sebi nije loša ali je nešto suptilnija u odnosu na druge velike Marvelove filmove o superjunacima ovog kalibra. Zadivit ćete se specijalnim efektima u ovim scenama i doista vas drže napetim. Pogledamo li samo navedene elemente film bi mogao biti čista desetka, međutim tu dolazimo do onog dijela koji je ipak najvažniji a to su likovi.

LIKOVI

Glavnu glumačku postavu sam već naveo a sada je vrijeme da se nešto detaljnije pozabavim likovima i načinu na koji su napisani. Ne mogu reći da sam previše oduševljen svim glumcima koji tumače glavne likove, zašto? Jer sam sve njih gledao u drugim projektima u kojima su bili itekako bolji, nisam siguran je li razlog tome što je svima njima ovo prvi put da glume u ovakvoj vrsti filma ili je po srijedi nešto drugo ali u određenim momentima imate osjećaj kao da se u težini koju uloga nosi nisu snašli.

Ovdje prvenstveno mislim na Pedra Pascala koji glavnog (glavnog) lika, koji bi trebao biti najpametniji čovjek na svijetu, glumi dosta nesigurno i ćudljivo. Možda je išao na kartu čudnovatosti i povučenosti dok njegove ohrabrujuće riječi, pa čak ni riječi prestravljenosti, ne zvuče uvjerljivo. Znam što Pascal može i zaista mi je žao što zapravo nismo dobili težinu i veličinu koju smo zaslužili od ovog lika. Ono što je pozitivno jeste to što mislim da ima vremena i mjesta za napredak u budućim projektima.

Vanessa Kirby kao Sue Storm je odlična, dobili smo još jednu jaku žensku figuru koja zasigurno može biti primjer i ohrabrenje svim djevojčicama i mladim djevojkama da rade ono što žele i vole i da od toga ne odustaju ali isto tako da mogu imati sve, od uspješne karijere do pristojne obitelji. Marvel je ovdje zaista postavio visok standard kada su u pitanju njihovi ženski likovi jer žena nije predstavljena kao žrtva i slaba nego kao netko tko je hrabar i spreman se boriti za ono što je najbitnije.

Joseph Quinn je isto tako prosječan kao Johnny Storm, ni po čemu se zapravo ne ističe iako bi trebao biti dobro poznati ženskar. Glumac kao takav mi jednostavno je posjeduje sigurnost i samopouzdanje, ponaša se previše djetinjasto i jednostavno nije na vrhuncu zadatka. Naravno, kao i svi drugi ima svojih momenata ali smatram da je nedovoljno za ovakvu vrstu filma.

Ebon Moss – Bachrach je apsolutno pojeo svog lika. Unatoč odijelu koje nije u potpunosti CGI nego se sastoji od praktičnih efekata itekako je pokazao da može iznijeti težinu i emociju svoga lika. Njegova mimika i pokreti ističu se unatoč velikoj količini efekata. Koliko god da je komičan u momentima vrlo dobro odrađuje i scene koje traže više emocije i jednostavno mu vjerujete. Vjerujete u to da je povrijeđen time što je unakažen za razliku od ostalih ali istovremeno je svjestan situacije i da tu ne može ništa promijeniti pa se sa svime nosi kako mora.

Ralph Ineson je definitivno zvijezda ovog filma, glavni negativac dostojan negativaca starijih Marvelovih projekata, usudio bih se reći da je čak u rangu sa Thanosom. Jasno, hrabro i odrješito glumi lika koji zna što želi i učinit će sve samo da to i dobije. S druge strane vidite i njegovu patnju i bol za onim čega više nema a u scenama u kojima se pojavljuje predstavlja grandioznost koju do sada nismo vidjeli u ovom žanru a rečenice koje izgovara itekako odzvanjaju u mislima gledatelja. Ima jasno postavljen cilj i ka tome teži te vrlo pametno koristi resurse koji su mu dostupni da dobije što želi. Sami efekti na njemu su vrhunski odrađeni ali i to je zato što se njegovo odijelo sastoji dijelom od praktičnih efekata a dijelom od specijalnih.

Julia Garner kao Shalla – Bal je prosječna u svojoj ulozi iako prilično sigurna u ono što radi. Dok je na ekranu vaša pažnja sigurno se prebacuje na njenog lika i doista plijeni ali nisam siguran koliko ćemo ju viđati u budućim projektima. To nije iz razloga jer je loše odradila posao, razlog je posve drugačiji, najpoznatiji Silver Surfer ipak je muškarac. Kada se prvi put pojavila vijest da će ovoga puta lik po prvi put dobiti žensku verziju mnogi su priskočili da izraze nezadovoljstvo, pa čak i mržnju ali ja zapravo nisam imao ništa protiv. Za žensku verziju znam iz stripova ali sam ju uvijek smatrao prolaznom dok je muška verzija uvijek nosila svu pažnju i težinu. Iz tog razloga mislim da Juliu Garner nećemo uskoro vidjeti u ovoj ulozi.

ZAKLJUČAK

Sada kada se sve sagleda mislim da je itekako jasno zašto bi moja ocjena bila 7.5, iako vizualno izgleda odlično smatram da jedan ovakav film ne može dopustiti prosječnu izvedbu određenih glavnih glumaca. Iako je veliki film plusa to što ga možete pogledati bez ikakvog predznanja o Marvelovim projektima nije me se dojmio u tolikoj mjeri da bih dao veću ocjenu jer nisam siguran, bar nakon završetka i posljednjih scena, kamo vodi i kako će u cijelu priču uvesti budućnost MCU – a.

Film vrijedi pogledati svakako, kako sam napomenuo ne treba vam predznanje, zabavan je i akcijski prosječan ali itekako daleko bolji od svojih prethodnika.