Od petka do petka: za bolje i nismo

Vlada opet telefonira – ne, nisu naručili pizzu. Vijeće ministara održalo je 68. vanrednu telefonsku sjednicu i odlučilo dati poveći iznos za nove registarske pločice i vozačke dozvole, jer ako već ništa ne funkcionira kako treba, barem tablice mogu biti nove i sjajne.

Revizija otvorila Pandorinu kutiju javnih nabavki – otkrila je da je svaki drugi natječaj imao samo jednu ponudu. Toliko o tržišnoj konkurenciji; izgleda da su se ponuđači ili dogovorili ili svi imaju isti kreativni strah od sudjelovanja.

U Žepču – pravi adventski spektakl, ali ne onaj s lampicama, nego sa sjednice Općinskog vijeća. Umjesto kuhanog vina, poslužene su žestoke rasprave oko toga smije li se manifestacija zvati baš “Advent u Žepču”. Jedni su tvrdili da je naziv sasvim OK jer – pa… Advent je Advent. Drugi su se zabrinuli da bi se netko mogao osjetiti izostavljenim, jer ipak živimo u BiH gdje se i proslava rođendana može pretvoriti u međureligijski dijalog. Na trenutke je izgledalo kao da će vijećnici organizirati i svoju verziju “Žepčanskog simpozija o terminologiji”, ali na kraju je zaključeno da se adventske aktivnosti ipak nastavljaju “kako Bog zapovijeda”, dok će potencijalne uvrede, ako ih ima, biti riješene u božićnom duhu – tiho, uz lampice, i nadamo se bez dodatnih vijećničkih saborovanja. Uglavnom, Advent u Žepču ide dalje. Ne zna se hoće li biti više blagdanskog duha ili političke rasprave, ali jedno je sigurno: Žepče je ove godine zapalilo – prvo vijeće, pa onda svijeće.

Borba protiv nasilja – EU i UN najavili su novi program u milijunima eura za prevenciju rodno zasnovanog nasilja. Još jedan dokaz da BiH često ima pritisku međunarodne zajednice zahvaliti što se civilizacijske teme uopće drže na dnevnom redu.

OSCE nastavlja raditi ono što BiH ponekad ne uspijeva sama – razgovori o zaštiti žena i integritetu izbora, jer i jedno i drugo još uvijek djeluje kao građevinski projekt koji nikako da dobije upotrebnu dozvolu.

Porezima plaćamo državni aparat (i njegove godišnje praznike): u 11 mjeseci prikupljeno je skoro 23 milijarde KM, od čega je ogroman dio otišao na administraciju. Država jede dobro, građani malo manje.

Vremenska prognoza: Hercegovina sunčana i topla, Bosna oblačna s maglom. Ukratko: meteorološki bolje nego politički.

Plenković preko neotvorenog prijelaza – premijer Hrvatske Andrej Plenković ovog tjedna posjetio je Banju Luku ulazeći u BiH preko novoizgrađenog graničnog prijelaza Gradiška, koji još nije službeno otvoren za promet putnika i roba. Može mu se. Došao, izljubio se se sa Miloradom, priupitao ga za Acu Lukasa, bili tu i Borjana i Dragan jedan, ne znate ih vi.Došao preko neotvorenog prijelaza, najavio da će se tuda i vratiti. Ne znam kuda se vratio, nisam ispratila.

Društveni front: hajke, napadi i opet malo magle

U političkom kabareu BiH, svoju tradicionalnu solo-točku ponovo je izveo Zukan Helez, čovjek koji govori tako da ni mikrofon ne zna treba li pobjeći ili mu se zahvaliti na promociji. Helez je, po dobrom starom običaju, opet imao svojih “pet minuta”, što znači otprilike: deset minuta preglasnog nastupa, petnaest minuta demantija, i još pola sata tviteraškog naknadnog objašnjavanja kako je “pogrešno shvaćen”.

Ovaj tjedan Helez se, po ustaljenom ritmu, morao pravdati za ono što je rekao “u afektu”, pa objasniti da kad je spomenuo “ustašku kopilad”, on zapravo nije mislio to što je rekao, nego nešto sasvim drugo, samo to isto. Klasična bh. politička matematika: 1 + 1 = “krivo ste me shvatili”.

A kako se čovjek izvlači iz takvih situacija? Pa, jednostavno: pozove se na iskustvo. Recimo, kao onda kad se vadio za snimku s livanjske svadbe gdje je, naslonjen na ozvučenje i lagano pripit od domaćinske atmosfere, punim plućima potegnuo Thompsona. Dok je jedan dio javnosti vikao da ministar obrane ne bi trebao “zapaliti atmosferu” baš takvim repertoarom, Helez je samo slegnuo ramenima i rekao kako je to domoljubna pjesma, da mu je u srcu, da ga podsjeća na djetinjstvo, rodni kraj i ostale politički sterilne motive koje se vadi iz džepa kad zagusti.

Zapravo, Helez je jedini čovjek koji može zapjevati Thompsona na svadbi,izreći rečenicu koja izazove diplomatske upale želuca i onda objasniti da… sve to skupa nema nikakve veze jedno s drugim.
Njegov politički stil je jednostavan kao karaoke: pjevaš šta znaš, a pravdaš se kako stigneš. I uvijek glasnije nego zadnji put.

Hajka na časnu sestru Zrno – društvene mreže i dio javnosti i ovog tjedna prilično su se razmahali oko časne sestre Zrno. Kritike, prozivanja, komentari – klasični digitalni linč paket. Ako niste sigurni što je točno zasmetalo kome, dobrodošli u BiH: ovdje se nekad linčuje iz principa, a razlozi se naknadno dodaju.

Napad na imama na Kupresu – vijest o napadu ponovo je potaknula naš omiljeni hobi- brojanje krvnih zrnaca, prebrojavanje naših i njihovih, tko je manjina, tko je ugrožen, a tko je katolik, tko Hrvat, tko je prodao vjeru za večeru… standard. Lokalna zajednica pokušava smiriti situaciju, ali društvene mreže, naravno, rade obrnuto – jer ništa ne ide viralno brže od loših vijesti. Pa se tako opet pozivalo na organizirano prakticiranje vjerskih obreda, a reakcija fb ratnika izostala- spala vojska na na 31 osobu, od toga je jedan vozač autobusa kojim idu, dakle on mora. U svakom slučaju, bolji odziv nego onda kad se Musa zaputio u Hercegovinu.

Zvijezda tjedna: Vitez (doduše… padalica)

U Vitezu je održana humanitarna nogometna utakmica koja je trebala biti društveni spektakl. Organizatori su doveli sportske zvijezde iz Hrvatske i BiH; općina se aktivirala; sve je bilo spremno za događaj koji će okupiti grad. Sve osim publike. Dvorana je ostala sramotno prazna. U Vitezu su svi došli, osim sugrađana.

Zaključno, BiH i dalje balansira između administrativnog cirkusa, međunarodne asistencije, posjeta preko neotvorenih vrata i lokalnih sportskih promašaja – dok građani, navikli na sve, prate kako im zemlja istovremeno pokušava biti ozbiljna država i živa satira.

Piše: Marijana Strukar