Od petka do petka

Junačina neka iz Hercegovine prošli petak obranio ženu neku u Londonu od džeparoša. Ravnoteže radi, druga junačina, naših korijena isto, u Danskoj sudjelovao u krijumčarenju 818kg kokaina.

Pronašli su Jeana Michela Nicoliera, divlju travu koja nikad ne nestaje. Ostao je Jean tako u zemlji koju je volio i osjećao kao vlastitu, ali gamad je morala i njegov posljednji ispraćaj koristiti za dizanje tenzija i prepucavanje. Jeane, ne znam da li bi ovo bila Hrvatska kakvu si želio, ali jedno je sigurno, i danas te vole. Uvijek i zauvijek, zato mirno spavaj, ti koji si dao sve što jedan čovjek može dati.

Kad tjedan krene nizbrdo, krene sve pare, pa tako se počinju nizati horor priče iz Tuzle. Ma nije to čak ni horor, bojim se da opisa za to nema, ali je definitivno poput nekog uvrnutog, duboko poremećenog scenarija. Policajci, naime, podvode dvije maloljetnice iz Doma za nezbrinutu djecu. Dom mahnita glupim izjavama koje nemaju ni glavu ni rep, a isplivavaju stravični detalji dugog zlostavljanja dvije djevojčice bez roditeljske ljubavi i bez ičijeg staranja. Ostavku nije dao nitko, vežu se za fotelje do te mjere da je prava šteta ne nazivati kolekcije fotelja po njima.

Kako jedno zlo nikad ne dolazi samo, već 4.11., vjerovali ili ne, u Tuzli gori starački dom. Neki genije se dosjetio da nepokretne štićenike smjesti na najviše katove doma, tako da su smrtni ishodi u ovakvom slučaju bili neizbježni. 12 duša je otišlo s ovog svijeta u mukama. Direktor je dao ostavku, isti direktor koji je ove godine cijenu usluga povećao za 30 posto, jer jednostavno se morala povećati cijena za onu raskoš. Vjerujem da ste svi vidjeli fotografije smještaja.

Paralelno, u Beogradu se dijele u tabore i protestiraju svatko protiv svakoga, neumorno, punu godinu dana. Manijak na vlasti ih prebrojava svojim čudesnim metodama, pa ih nekako uvijek ima jedva za seoski vašar, a njegovih ima ono baš puno. Kod nas održan jedan protest u Tuzli, solidan. Još jedan dan poslije sa 10ak sudionika, ili što bi Vučić rekao 5 hiljada. Doduše, jučer su u u zgradu vlade u Sarajevu upadaju izrevoltirani građani s transparentima za Tuz… NEEEE, ništa Tuzla. S transparentima “Zetra je naša” i zahtjevima da se otkaže utakmica Dubai-Hapoel. Meč se igra bez publike, a oko dvorane i na ulicama Sarajeva je maltene opsadno stanje. Nikad nismo naučili čistiti svoje dvorište. Rat u Gazi sigurno neće zaustaviti transparent u Sarajevu ili odigrana ili neodigrana utakmica. Nekako je Sarajevu bliža Gaza, nego Tuzla, jer eto glavnom gradu nije sinulo da podrže protest u Tuzli. Tuzla je ipak daleko, a i koga briga, samo nek se ne puca brate mili.

Da se tjedan završi u revijalnom tonu, mladac donio u školu u Mostaru popis osoba koje želi ozlijediti. Kažu šalio se, neprimjereno. Idi kući materi pa se šali, sinko, nakon Ribnikara i Koste i popis za kupovinu se smatra potencijalnom prijetnjom. Šalim se, ko i mali s popisom. Neprimjereno.

Da, umalo da smetnem. U čitavom kaosu ovoga tjedna, usvojila naša zlata Nacrt budžeta. Uglavnom, zaposlenima u državnim institucijama će osigurati po 1000KM pomoći. Makar neka lijepa vijest, eto, ipak nije sve tako crno.

Piše: Marijana Strukar