Tri brata i tri sudbine: Od Dalmacije do Bosne i AustralijeTko je doista bio Mate Vinac? Njegovi korijeni vode iz Dalmacije, točnije iz mjesta Mali Zaostrog. Prema obiteljskoj predaji, životni putovi trojice braće Vinac razdvojili su se na tri strane svijeta. Jedan brat je ostao na rodnoj dalmatinskoj grudi. Drugi je krenuo u daleki svijet, preko Južne Amerike sve do Australije, gdje su njegovi nasljednici pustili duboko korijenje. Treći brat, naš Mate, krenuo je put Bosne. Stigao je u Vitez, točnije u Donju Večerisku, gdje je stvorio obitelj i ostavio neizbrisiv trag.
Njegov recept za ovako dug život bio je jednostavan i prirodan, lišen blagodati i stresa modernog doba: isključivo domaća hrana, neprestan fizički rad i cjelodnevan boravak na čistom planinskom zraku. Uz sve to, njegovi potomci kroz smijeh otkrivaju još jednu, itekako važnu tajnu ove nevjerojatne dugovječnosti – Mate je, kažu, jako puno spavao.
Čini se da je kvalitetan odmor bio ključni začin njegovom dugom vijeku.
Izgubljeni u bespućima starih novinskih arhiva
Priča o Matinom nevjerojatnom životnom vijeku brzo je prešla granice Balkana. Budući da je Bosna i Hercegovina 1891. godine bila pod austrougarskom upravom, vijest o smrti starca rođenog još u doba Mletačke Republike (1765.) proširila se preko službenih novinskih agencija iz Sarajeva i Beča ravno u svijet.
Krajem 19. stoljeća, zapadni mediji bili su fascinirani „superstogodišnjacima” iz ruralnih dijelova Europe. Vijest o Mati tako je preplavila britanske i australske tiskovine u popularnim rubrikama „Zanimljivosti iz svijeta” i „Čuda dugovječnosti”.
Ipak, do točnih izvornih članaka u australskim digitalnim arhivima danas je iznimno teško doći. Glavni razlog leži u starom tiskarskom slogu iz 1891. godine. Moderni računalni sustavi koji digitaliziraju povijesne novine često pogrešno prepoznaju strana, slavenska imena.
Ipak, domaći istraživači i potomci godinama su teško ulazili u trag točnim izvornim člancima iz australskih arhiva. Razlog tome je takozvana anglikanizacija – tadašnja medijska praksa prilagođavanja stranih imena engleskom govornom području.
Živa uspomena koja spaja kontinente
Bez obzira na izgubljene novinske retke, ova priča i danas živi na dva kraja svijeta. Dok u središnjoj Bosni ponosno stoji kameni spomenik, u dalekoj Australiji potomci ove loze i danas s ponosom čuvaju uspomenu na svoje porijeklo.
Jedan od njih, F.Vinac, kao i ostatak obitelji u Australiji, s ponosom ističe privrženost istoj lozi i korijenima koji preko Dalmacije i Bosne sežu sve do dalekog petog kontinenta.
Na Cvjetnu nedjelju, uz Matin spomenik u Donjoj Večeriskoj, okupe se potomci i namjernici. Zastanu, pročitaju natpis i zapitaju se kako je to uopće bilo moguće
. I dok vrijeme briše tragove mnogih, ovaj jedinstveni križ tiho i snažno svjedoči o životu koji je trajao nevjerojatnih 126 godina.
