BALKANSKI TABOO: Samci – „Kaš se žen’t?“

Zapravo sa Slavom nije trebalo niti razgovarati jer ona dobro zna koliko godina imaš, tko su ti roditelji i roditelji njihovih roditelja, tvoje dimenzije i dijagnoze, stanje u novčaniku, krvnu grupu pa čak i to da ti je ona djevojka s kojom si prekinuo prije tri godine zapravo rodica iz stotog koljena jer su tvoj pradjed i njenog pradjedovog djeda djed zapravo rođaci iz petog koljena. Međutim, Slav’cu isto tako zaboli karambolka što gura nos gdje joj nije mjesto pa se iz tog razloga ne boji ni prokomentirati ljubavni status čovjeka koji ne da nije više dijete nego je u tolikoj mjeri dovoljno zreo da shvaća kako je bolje biti i sam nego se rastati za godinu dana.

Samci kao takvi su vjerojatno najveći trn u oku svih Balkanaca jer zapravo nije ni dozvoljeno da, ne daj ti Bože, ostariš sam. Pobogu, ako se netko drugi zeznuo pa se oženio, pri tome još dobio jedno, dvoje ili troje djece njemu nema kraja bez obzira na to što mu je brak u k…. ovaj, u banani i što svakodnevno jedno drugom zvone do te mjere da se polako ne krenu glodati. Zvoc ovdje, zvoc ondje i to je već kraj, raspad sustava. Nije, moja ti, vrijeme kao prije pa da mi se odredi za koga ću se vjenčati i ostati s njom do kraja života bez obzira trpio netko najgore ili mu bilo sve potaman.

Moja Slave da ti znaš koja je ljepota doći kući i ne slušati prodike, ne svađati se, ne zamjerati a kolika muka to što nemaš koga zagrliti, poljubiti ili mu se izjadati. Nije zato što ja to neću nego što me neće ili traže nekoga tko im apsolutno zadovoljava svaki, pa i najmanji kriterij. Auto, stan, kuća, karijera, plaća i po želji najmanji apetit za osnivanjem bilo kakve vrste zajednice, pa još da ne živimo ni kod tebe ni kod mene nego na Marsu ali nam ni tamo ne bi bilo dobro pa bi se preselili negdje drugo i tako u krug zapravo su samo osnovni uvjeti da bi uopće pomislio na vezu a o braku da i ne govorim.

Ne želim generalizirati jer nisu svi isti i ne traže svi brda i planine ali jasno je kako su se principi promijenili, kriteriji povećali a želja za davanjem sebe toliko smanjila da i što bi, ne možeš i ne želiš jer ako daš previše u problemu si jer vršiš pritisak, ako ne daješ dovoljno onda se ne trudiš i lijen si a ako u nekom slučaju i potrefiš zlatnu sredinu dođe život, uradi svoje, pa ti usput odvali nekoliko odgojnih da godinama ne možeš doći sebi. Često se onda zapitaš je li bolje biti sam ili biti nesretan ili biti sretan a bojati se za sutra.

Ni sam nisam pametan ali jedno je jasno, nemoj ti kad ti Slav’ca kaže nego kad osjetiš da treba, makar i s pedeset, nemoj protiv sebe a ako i sretneš nekoga daj sve od sebe pa kud puklo da puklo. Vrijeme je drugačije, ljudi su drugačiji i nije to nužno loše. Komšinica se vjerojatno udala sa šesnaest i nije imala kud. Ti, bar danas, uvijek imaš kamo, imaš mogućnost i imaš izlaz i u inat Slav’cama, Višnjama, Gogama, Fatama, Nedama ostani stara cura i stari momak. Život je na vrijeme, prijateljstvo je na vrijeme, ljubav je na vrijeme i gledaj da su sve te stvari samo tvoje i stalne, komšinice su ipak samo prolazna stvar.

Piše: Matej Livančić