Vukovar danas nije tek datum u kalendaru. On je mjesto gdje se sjećanje brani od zaborava, a istina prenosi s generacije na generaciju.
87 dana pakla i glas koji je postao savjest naroda
Punih 87 dana oko 1800 slabo naoružanih hrvatskih branitelja odolijevalo je nadmoćnoj sili Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih postrojbi, koje su na grad sručile desetke tisuća granata dnevno, pretvarajući ga u prah i pepeo. Vukovar je pao tek kada je ostao bez streljiva, bez lijekova, bez hrane i bez ijedne čitave zgrade, ali nikada nije pao duhom.
Iz podruma opkoljenog i razorenog grada, dok je svijet uglavnom nijemo promatrao tragediju, u eter je odlazio glas Siniše Glavaševića. Njegova izvješća s Hrvatskog radija Vukovar i njegove Priče iz Vukovara postale su trajni zapis ljudskosti usred neljudskog vremena. Njegove riječi izgovorene u posljednjim danima opsade i danas odzvanjaju kao najteža optužnica i najčistija poruka slobode:
„Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.“
Kolone koje pristižu sa svih strana da ne dopuštaju zaborav
Trideset i pet godina kasnije, taj poziv nije ostao bez odgovora. Od ranih jutarnjih sati rijeke ljudi slijevaju se u Vukovar iz svih krajeva Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, iz dijaspore. Dolaze oni koji su rat preživjeli, oni koji su u njemu izgubili najmilije, ali i oni koji su rođeni godinama nakon što su utihnuli topovi. Svi s istim ciljem, pokazati da se Vukovar ne predaje zaboravu i da njegova žrtva ostaje trajno utkana u hrvatski identitet.
Središnja komemoracija i ove se godine održava uz tradicionalnu Kolonu sjećanja koja u 10:30 sati kreće od Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro“.
Na samom čelu kolone, uz hrvatske branitelje i obitelji poginulih i nestalih, koračat će oko 70 djelatnika Ratne bolnice Vukovar iz 1991. godine. Liječnici, medicinske sestre i tehničari koji su u podrumu bolnice, pod kišom granata i bez osnovnih uvjeta, operirali i spašavali živote ranjenika, danas predvode put prema Memorijalnom groblju.
U toj nepreglednoj rijeci ljudi poseban trag ostavljaju mladi u bijelim majicama na kojima su ispisana imena nestalih hrvatskih branitelja i civila. Bez velikih riječi, ti mladi ljudi nose teret neriješenih sudbina kao živu opomenu da potraga za nestalima ne smije stati i da niti jedno ime neće biti izbrisano dok god postoji netko tko ga nosi na svojim prsima.
Križni put završava na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata polaganjem vijenaca i svetom misom, dok će u 18:11 sati diljem domovine zazvoniti crkvena zvona u znak sjećanja na sve žrtve Vukovara.
Škabrnja: Korak po korak u tišini i molitvi
Istoga dana, 18. studenoga 1991., pod naletom agresora pod zapovjedništvom Ratka Mladića stradala je i Škabrnja. U jednom danu ubijeni su deseci nedužnih civila, mahom žena, djece i staraca, dok su preživjeli protjerani iz svojih spaljenih domova.
U spomen na 35. obljetnicu tog zločina, u Škabrnji se danas održava središnji program obilježavanja:
• 09:20 – 09:45 | Okupljanje sudionika na Ambaru (zapadni ulaz u Škabrnju)
• 09:45 – 10:15 | Komemorativni program
• 10:15 – 10:45 | Kolona sjećanja do spomen-obilježja masovne grobnice
• 10:45 | Polaganje vijenca – „Poginuli u mislima i srcima“
• 11:30 | Sveta misa u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije
• 12:30 | Hodnja „Korak po korak“ do groblja sv. Luke
• 13:00 | Polaganje vijenaca na središnji križ
• 13:30 | Završetak službenog obilježavanja
I zato Vukovar i Škabrnja nisu samo bijeli i nijemi križevi i imena uklesana u kamen. Oni su mjera naše ljudskosti i našeg dostojanstva. Dok god iz godine u godinu stotine tisuća koraka odzvanjaju vukovarskim ulicama i ravnokotarskim poljima, dok god mladi nose imena onih koji se još traže i dok god se istina glasno govori, njihova žrtva nije bila uzaludna.
Naša je obveza jednostavna, ali trajna: pamtiti, svjedočiti i ne dopustiti da tišina ikada prekrije one koji su nam stvorili slobodu.
🕯️ U spomen na sve nevine žrtve Vukovara i Škabrnje 1991. godine.
🇭🇷 Vječna im slava i hvala. NE ZABORAVIMO
„Grad – to ste vi. Za njega ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“
— Siniša Glavašević