Međutim, u slučaju Sabora (Skupštine) Kantona Središnja Bosna, digitalna platforma ove institucije pretvorena je u mehanizam koji, svjesno ili ne, od javnosti skriva stvarnu (ne)aktivnost profesionalnih političara. Dok se kalendarski približava nova borba za mandate, građani Središnje Bosne ostaju uskraćeni za osnovne elemente političke odgovornosti.
Privid transparentnosti: Pitanja bez epilogaDetaljnim pregledom službenog portala Skupštine KSB, u sekciji namijenjenoj zastupničkim inicijativama i pitanjima, vidljiv je jasan administrativni paradoks [Sabor KSB].
Sustav uredno bilježi datume i imena zastupnika koji su uputili službene upite, ali tu svaka transparentnost prestaje.
Izvršna vlast, odnosno kantonalna ministarstva, godinama ignoriraju obvezu javnog objavljivanja povratnih odgovora. Građani nemaju uvid u to jesu li inicijative njihovih zastupnika uopće razmatrane, jesu li odbijene ili su završile u ladicama birokracije. Ovakva praksa stvara idealan paravan za zastupnike koji mandate provode u potpunoj pasivnosti, dovoljno je jednom u nekoliko mjeseci postaviti bilo kakvo pitanje kako bi se zadovoljila forma, dok stvarni učinak i rješenja problema ostaju nepostojeći.
Protokolarni marketing umjesto zakonskih rezultata
Suvremeni standardi transparentnosti nalažu da javnost ima izravan uvid u pojedinačne rasprave, statistiku glasovanja za ključne zakone, te evidenciju dolazaka na sjednice. Umjesto toga, javni prostor Skupštine KSB ustupljen je protokolarnom marketingu, prigodnim blagdanskim čestitkama, fotografijama s ceremonijalnih sastanaka i općenitim priopćenjima koja nemaju nikakvu informativnu vrijednost za birače.
Kada se biračima uskrati uvid u konkretne podatke o glasovanju i odgovorima, sustavno se uništava mogućnost donošenja odluka na temelju rezultata.
Time se izborni proces u Središnjoj Bosni namjerno svodi na teren populizma i praznih obećanja uoči kampanje, dok se četverogodišnji nerad uspješno amnestira.
Institucionalno ignoriranje građanskog nadzora
Trenutačno stanje u KSB pokazuje da su institucije uspješno izolirane od građanskog nadzora. Četiri godine proračunskog financiranja zastupničkih paušala i plaća prolaze bez ijednog egzaktnog, javno dostupnog izvještaja o opravdanosti tog novca.
Dokle god administrativna šutnja bude pravilo, a ne iznimka, opravdana je sumnja javnosti da se unutar skupštinskih zidova u Travniku ne donose rješenja za građane, već se samo osigurava kontinuitet političke elite koja od svojih birača krije, vlastite rezultate.
Listopad kao ogledalo: Biramo li rezultate ili reprizu?
Izbori u listopadu donose nam dobro poznatu raskrsnicu. Građani Središnje Bosne ponovno će se naći pred glasačkim kutijama, a predizborna mašinerija već se pokreće kako bi nam prodala istu, davno prožvakanu priču o "borbi za vitalne interese"
Da je sustav transparentan, građani bi danas uoči izbora jednim klikom mogli vidjeti točnu brojku: Koliko je pitanja postavila SDA, koliko HDZ BiH, SDP, Narod i Pravda, zastupnici HDZ-a 1990?
No, Sabor KSB takvu statistiku uopće ne vodi niti je javno objavljuje. Informacije su namjerno ili slučajno skrivene u gomili pojedinačnih dokumenata sa sjednica.
Ipak, letimičan pregled tih dokumenata razotkriva jasnu sliku. Cjelokupan rad na zastupničkim pitanjima svodi se na svega nekoliko aktivnih imena koja se konstantno ponavljaju u zapisnicima. S druge strane, u klupama sjede zastupnici iz gotovo svih parlamentarnih stranaka koji u četiri godine mandata nisu postavili niti jedno jedino pitanje, niti su pokrenuli ijednu inicijativu. Ti ljudi su proveli četiri godine u potpunoj tišini, redovito primajući proračunski novac, dok njihove stranke danas od nas ponovno traže glasove pod paravanom "velikih rezultata".
Pitanje koje si svaki birač mora postaviti prije nego što zaokruži ime na listiću glasi:
Biram li na temelju provjerljivih rezultata, rada izabranih tijela ili na temelju obećanja koja traju tek nekoliko tjedana?
Imamo pravo zahtijevati odgovore i transparentnost.
Ako i ove godine ponovno pristanemo na političku šutnju i protokolarne čestitke umjesto konkretnih zakona i rješenja, sami potpisujemo nastavak agonije.
Odluka je jasna: ili ćemo kao zrelo društvo konačno kazniti nerad i pasivnost, ili ćemo svjesno pristati na to da nam još četiri godine života uzmu za osobnu korist?
Izbor je, unatoč svemu, još uvijek naš.
