Na početku Trumpovog mandata Amerika nije imala jasno formuliran stav prema BiH i Balkanu, što je u tom razdoblju dovelo do brojnih nagađanja među novinarima i analitičarima.
Velike promjene
Mnogi su se pitali hoće li se američka politika voditi na autopilotu ili će doći do većih promjena.
Konkretan primjer nedefinirane politike prema BiH u tom trenutku je činjenica da State Department i Bijela kuća nisu bili na istoj strani oko toga kako postupiti prema Miloradu Dodiku, predsjedniku SNSD-a.
Ljudi bliski Trumpu
State Department, na čelu s Rubiom, bio je bliži neukidanju sankcija, dok su ljudi bliski Trumpu u Bijeloj kući bili za ukidanje sankcija.
Kada je Rubio održao konferenciju za novinare u ožujku prošle godine, dao je vrlo zanimljiv odgovor na pitanje novinara o tome razmatraju li SAD sankcije protiv Dodika:
„Ne želimo vidjeti podjelu. Zadnje što nam treba je još jedna kriza, a o tome smo već razgovarali. Razmatramo i opcije što bismo mogli učiniti. Ali apsolutno je jasno da, bez obzira na unutarnje razlike među nama, ne može doći do raspada zemlje i ne može doći do novog sukoba“, rekao je Rubio.
Iz ove izjave je sasvim jasno da je Rubio priznao da u tom trenutku nije bilo dogovora unutar administracije o daljnjim koracima prema Dodiku, a time i prema Bosni i Hercegovini.
Američki stav se počeo kristalizirati
U međuvremenu, stav Amerike počeo se kristalizirati i on je, dijelom i kroz dokument koji je State Department prošli tjedan predstavio Kongresu o politici prema Zapadnom Balkanu, dao jasan odgovor u vezi sa stavom Bijele kuće i State Departmenta: Raspad Bosne i Hercegovine ne može se dopustiti, a istovremeno se nacionalni interesi Sjedinjenih Država u Bosni i Hercegovini ne mogu ostvariti ako Sjedinjene Države nemaju dobre odnose sa svim strankama i ako se ne poštuju mišljenja svih stranaka.
Prva rečenica u dokumentu na dobar način sažima stav SAD-a prema regiji:
„Promicanje stabilnosti i unapređenje američkih ekonomskih interesa na Zapadnom Balkanu čini SAD sigurnijim, jačim i prosperitetnijim. Administracija provodi politiku usmjerenu na budućnost u regiji, koja je usmjerena na širenje partnerstava, suprotstavljanje prijetnjama koje utječu na SAD i regionalnu stabilnost te povećanje ekonomske i trgovinske suradnje“, navedeno je, uz objašnjenje nešto kasnije u tekstu da Amerika ne može ostvariti svoje poslovne interese u regiji u kojoj nema stabilnosti.
Rusija i Kina
U dokumentu je administracija jasno pozicionirala svoju politiku prema Rusiji i Kini, koje doživljava kao geostrateške suparnike.
Zanimljiva je i formulacija "zlonamjerni utjecaj" prilikom opisivanja ruskih postupaka u regiji, koja je formulacija doslovno preuzeta iz prethodne administracije. Zanimljivo je i da se EU uopće ne spominje, što također mnogo govori o američkoj politici prema Europi.
Trumpova administracija poštuje i uvažava pojedinačne europske zemlje koje smatra svojim kulturnim i civilizacijskim srodnicima, ali nema poštovanja prema EU kao bloku, jer je smatra kočnicom američkih interesa u regiji.
U nastavku slijedi rečenica na koju su se usredotočili svi mediji na Zapadnom Balkanu koji su emitirali ovaj dokument, o tome da se SAD više neće baviti izgradnjom nacija i promicanjem demokracije i obnove, već partnerstvima temeljenim na zajedničkim interesima.
A na saslušanju pred Odborom za vanjske poslove Senata, Rubio je jasno rekao da će se američka vanjskopolitička uključenost u svijet mjeriti na temelju izravne i konkretne koristi koju Amerika od toga dobiva, a Trumpova administracija tu politiku provodi prilično dosljedno.
SAD ostaje predan Daytonskom mirovnom sporazumu
„U BiH, SAD ostaje predan Daytonskom mirovnom sporazumu, kao i suverenitetu i teritorijalnom integritetu zemlje. Tijekom 2025. godine, odlučna američka diplomacija pomogla je u okončanju najozbiljnije krize u BiH od sukoba 1992.-1995., uz očuvanje pravnog jedinstva i ustavnog poretka zemlje. Administracija nastoji ojačati tu stabilnost i nastavit će poticati aktere u BiH da izbjegavaju destabilizirajuće i razdorne poteze koji bi mogli potkopati mogućnosti za poboljšanje zajedničkog ekonomskog programa“, navodi se u dokumentu, a taj je stav toliko jasan da praktički nije potrebno dodatno pojašnjenje.
Kao zaključak, može se samo reći da se američka politika pokazala vrlo rijetkom u promjenama, a Dayton je rijetko američko postignuće nakon završetka Hladnog rata, kojeg se nijedna administracija neće htjeti lako odreći.
