Pokazalo se i iz dana u dan se pokazuje – najgori političar u poslijeratnoj Europi bila je Angela Merkel.
Danas je opravdano sumnjati da je zapravo radila za interese istočnog bloka, vodeći opću katastrofalnu politiku koja je Europu gurnula u ponor. Ta se politika lomila preko dvije ključne grane: stvaranja potpune ovisnosti Europe o ruskom plinu i nafti, te namjernog otvaranja vrata masovnom, nekontroliranom priljevu migranata iz Afrike i Azije. Treće, manje zlo, njezino je izravno čedo – Ursula von der Leyen.
Dok Europa trpi posljedice tog nasljeđa, na njezinom jugu gledamo reprizu povijesne kapitulacije. Španjolska socijalistička vlada potpuno je preuzela radikalnu ideologiju i agendu Podemosa – i rezultati su tu. Obalne patrole dopustile su okupljanje desetaka tisuća migranata, a granica je brutalno pregažena. Preko 50 tisuća ilegalnih migranata preplavilo je španjolski jug u svega nekoliko dana. Dok tamošnji lijevi mediji licemjerno govore o "humanitarnoj krizi", talijanska vlada povlači jedini razuman potez i traži izgon Španjolske iz Schengena.
Povijest se ponavlja na najbizarniji način. Tarik ibn Zijad, omejidski vođa, trebao je manje od 12 tisuća vojnika da u 8. stoljeću prijeđe Gibraltar i osvoji Pirinejski poluotok. Danas kroz istu tu rutu prolaze deseci tisuća muškaraca bez ispaljenog metka.
Marokanski paradoks: Kakva „humanitarna kriza“?
U tom valu najglasniji su migranti iz Maroka. No, zapitajmo se, zašto nam uopće prijete marokanski migranti?
U Maroku nema ni rata ni gladi. To je država koja organizira Svjetsko nogometno prvenstvo, gradi kampove o kojima drugi mogu samo sanjati i ima fantastičnu obalu za elitni turizam.
Pa zašto onda dolaze? Odgovor je jasan: dolaze da ne rade i da vode džihad. Marokanci se već godinama ubrajaju u najmilitantnije islamiste u Europi, a Europa im unatoč tome otvara vrata.
Odgovor je jasan: dolaze da ne rade i da vode džihad. Marokanci se već godinama ubrajaju u najmilitantnije islamiste u Europi, a Europa im, zahvaljujući politici započetoj u eri Angele Merkel, i dalje drži otvorena vrata.
Odraz Merkelove politike na Bosnu i Hercegovinu
Ova španjolska i europska stvarnost, rođena u Berlinu, itekako se preslikava na Bosnu i Hercegovinu.
Sve ono što Malić kritizira u Hrvatskoj i Španjolskoj, prepisivanje briselske agende i slabljenje vlastitih sigurnosnih snaga – događa se i u BiH.
Ova španjolska i europska stvarnost nije daleko od Bosne i Hercegovine.
Ono što je Podemos u Španjolskoj, ili stranka "Možemo" u Hrvatskoj, to su u Bosni i Hercegovini sarajevske „građanske“ opcije, predvođene Našom strankom i mrežom pro-briselskih nevladinih udruga.
Riječ je o strankama opasnih ideja koje uporno prepisuju europsku liberalnu agendu otvorenih vrata, potpuno ignorirajući sigurnosni aspekt na terenu.
Baš kao što u Hrvatskoj stranka "Možemo" piše kaznene prijave protiv vlastite policije jer brani granicu od ilegalnih prijelaza, tako i u BiH dužnosnici Naše stranke i njihovi aktivisti nameću narativ o potrebi za "humanim tretmanom" i "solidarnošću", dok istovremeno vrše stalne pritiske na Graničnu policiju BiH i lokalne MUP-ove.
Svaki pokušaj uvođenja reda na migrantskoj ruti ili oštrije kontrole granica s njihove se strane automatski proglašava nehumanim činom.
Hipotetska vlast takve radikalne ljevice u BiH postupila bi potpuno isto kao i njihova sestrinska vlada u Španjolskoj, kapitulirali bi pred migrantskim valom u roku od par dana, pretvarajući zemlju u trajan migrantski kamp za radikalne elemente.
Ostavština koja i dalje diktira sudbinu Europe
Ako mislite da su to stranke bezazlenih namjera, varate se. To su stranke opasnih ideja koje, pod krinkom europskih zelenih politika, izravno ugrožavaju sigurnosnu i demografsku sliku ovih prostora. Pouka iz Španjolske je jasna, ali problem je što u Sarajevu i dalje slijepo vjeruju briselskim birokratima.
Ta kratkovidna politika nije ništa drugo nego nastavak pogubnog puta Angele Merkel.
Dok lokalni političari prepisuju njezine promašene formule, njezino najdraže političko čedo, Ursula von der Leyen, iz udobnih ureda u Bruxellesu nastavlja diktirati agendu koja Europu vodi u sigurnosni i kulturni sumrak.
Pitanje je samo hoće li u BiH itko shvatiti da nas nasljeđe Angele Merkel i Ursule von der Leyen ne vodi u stabilnost, nego u trajnu kapitulaciju.