EAST RUTHERFORD – Svjetska nogometna organizacija (FIFA) pokrenula je komercijalni projekt prodaje komada travnjaka sa stadiona MetLife, lokacije na kojoj je sinoć odigrana finalna utakmica Svjetskog prvenstva. Prema službenom planu, komadi podloge na kojoj su igrale svjetske zvijezde prodaju se navijačima putem interneta kao luksuzni suveniri po početnoj cijeni od 450 dolara. Procjenjuje se da će FIFA i lokalni organizatori ovom inicijativom ostvariti prihod od 11,2 milijuna dolara (oko 8,3 milijuna funti).
Suveniri u akrilu i čista komercijalizacija sporta
Pretvaranje dijelova terena u skupe kolekcionarske predmete postalo je ključni simbol ovog natjecanja, koje je službeno ponijelo titulu financijski najzahtjevnijeg i najskupljeg Svjetskog prvenstva u povijesti nogometa. Agresivno unovčavanje svakog elementa turnira vidljivo je kroz strukturu ponuđenih paketa, čija je naklada strogo ograničena na 2.026 primjeraka po kategoriji:
-Osnovni paketi (450, 900 i 1.200 dolara): Sadrže fragment trave dimenzija 6,3 x 6,3 x 6,3 centimetara sačuvan u vrhunskom akrilu s pripadajućom kutijom za izlaganje i USB suvenirom koji sadrži film o autentičnosti. Razlika u cijeni ovisi o atraktivnosti pozicije na terenu, poput golmanskog prostora ili središnjeg kruga.
-Hero Edition (3.000 dolara): Uključuje uzorak travnjaka dimenzija 7,6 x 7,6 x 7,6 centimetara. Uz to, paket sadrži metalnu suvenir-ulaznicu s ugraviranom pozlatom, minijaturnu repliku službene finalne lopte te trofej Svjetskog prvenstva izrađen od brušenog kristala.
Isporuka ovih artikala na adrese u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi započinje odmah nakon što britanska tvrtka Keep Stub uliže travu u akrilne kocke i na njih ugravira službeni sinoćnji rezultat utakmice.
Ovakva praksa prodaje rekvizita dio je šireg trenda ekstremnih cijena koje su obilježile cijeli turnir. FIFA je navijačima naplaćivala ograničena izdanja dresova gradova domaćina po 375 dolara, dok su cijene ulaznica za finale na platformama za preprodaju (poput StubHub i TickPick) zbog sustava dinamičkog određivanja cijena dosegnule povijesni rekord u sportskoj industriji, s iznosima od 10.000 do preko 30.000 dolara po karti.
Politički spor oko proračunskog novca
Prodaja državne imovine u obliku suvenira bez suglasnosti lokalnih vlasti dovela je do zajedničke osude demokratskih i republikanskih zastupnika u New Jerseyju. Vlasti naglašavaju da su porezni obveznici te savezne države iz proračuna već izdvojili znatna sredstva kako bi stadion uopće zadovoljio rigorozne Fifine standarde.
Guvernerka New Jerseyja, Mikie Sherrill, uputila je oštru kritiku navodeći da je iz javnih sredstava utrošeno oko 13 milijuna dolara (9,7 milijuna funti) za nadogradnju infrastrukture, što je uključivalo i obveznu zamjenu dotadašnje umjetne podloge prirodnom travom. Službeni glasnogovornik ureda guvernerke, Steve Sigmund, izjavio je za medijsku kuću The Athletic da bi građani New Jerseyja morali imati izravan udio u ostvarenoj zaradi s obzirom na to da su u potpunosti financirali troškove terena.
U kritikama se guvernerki pridružio i republikanski zastupnik u skupštini New Jerseyja, Mike Inganamort, nazvavši ovaj potez "posljednjom uvredom". Inganamort je javno istaknuo da Uprava za sport i izložbe New Jerseyja (NJSEA) drži zemljište stadiona u zakupu te da je teren u pravnom smislu vlasništvo savezne države, a ne privatne organizacije.
Obrana organizatora
Suočeni s optužbama, izvori bliski krovnoj organizaciji i zajedničkom organizacijskom odboru navode da je inicijativu pokrenuo lokalni odbor gradova domaćina (NYNJ Host Committee), a ne sama FIFA. Prema njihovim tvrdnjama, FIFA zadržava nominalnu naknadu manju od 5% za pravo korištenja intelektualnog vlasništva, dok se većina prihoda usmjerava izravno lokalnom odboru za potrebe regionalnih projekata. Službeni predstavnici također osporavaju iznos od 11 milijuna dolara zarade, tvrdeći da program obuhvaća tek oko pet četvornih metara travnjaka te da su optužbe o "otimanju zarade" neutemeljene.
Sukob između organizatora i lokalnih vlasti New Jerseyja jasno ocrtava rastući jaz između komercijalnih ciljeva krovnih sportskih organizacija i interesa lokalnih zajednica koje te događaje financiraju. Dok FIFA i lokalni odbori broje milijunske prihode od prodaje suvenira i povijesno skupih ulaznica, u javnosti ostaje otvoreno pitanje jesu li ovakve prakse prešle granicu sportskog duha i pretvorile najvažniju sporednu stvar na svijetu isključivo u luksuzni proizvod dostupan samo rijetkima.
