|Urednik
Pravni legalizam i daytonska realnost Kako je u studiju FTV-a brigadni general Zdenko Lučić jednom rečenicom o Herceg-Bosni i UZP-u srušio višegodišnje pravne mitove bošnjačke politike.
Istup umirovljenog brigadnog generala Zdenka Lučića u političkoj emisiji „Plenum“ na Federalnoj televiziji (FTV) ponovno je u središte javne rasprave vratio pitanje ustavnopravnih temelja Bosne i Hercegovine i selektivnog tumačenja povijesnih činjenica. Komentirajući učestale pokušaje sarajevske politike da kroz haaške presude o Udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) u potpunosti delegitimizira Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, Lučić je iznio tezu koja je u političkim krugovima odjeknula kao potpuni pravni mat: „Ako je Herceg-Bosna UZP, onda je UZP i Federacija“.
Ova odmjerena, ali analitički razorna rečenica pogađa izravno u srž ustavnog uređenja i kronologije nastanka moderne Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboke logičke kontradikcije unutar probošnjačkog političkog narativa.
Washingtonski sporazum kao međunarodnopravni fakt
Ozbiljna pravna analiza potvrđuje utemeljenost Lučićevog argumenta.
Današnja Federacija BiH nije nastala kao jednonacionalni projekt, niti je rezultat asimilacije, već je službeno utemeljena Washingtonskim sporazumom u ožujku 1994. godine.
Taj međunarodni ugovor ravnopravno su potpisale i u njega integrirale svoj suverenitet, teritorij i institucije dvije strane: Republika Bosna i Hercegovina (RBiH) i Hrvatska Republika Herceg-Bosna (HR HB).
Kada službeno Sarajevo danas koristi kvalifikaciju UZP-a kako bi Herceg-Bosnu proglasilo nelegalnom i zločinačkom tvorevinom, ono svjesno poništava pravni kontinuitet same Federacije BiH. Prema osnovnim načelima međunarodnog ugovornog prava, ako je jedan od ključnih temelja i potpisnika ugovora pravno ništavan ili definiran kao zločinački poduhvat, onda se taj isti status zakonski mora primijeniti i na cjelokupni ugovor, odnosno na samu Federaciju BiH koja je iz tog saveza proizašla.
Pokušaj da se Herceg-Bosna tretira kao nelegalna, dok se istovremeno uživaju plodovi njezina teritorija i zakonskih rješenja unutar Federacije, predstavlja vrhunac pravnog i političkog apsurda.
Institucionalno priznanje i uloga HVO-a
Nadalje, dvoličnost sarajevskog narativa ogleda se i u činjenici da su institucije Federacije BiH, a potom i države Bosne i Hercegovine kroz Daytonski sporazum, u potpunosti priznale Hrvatsko vijeće obrne (HVO) kao legalnu, ustavnu i legitimnu obrambenu komponentu.
HVO je ugrađen u obrambeni sustav Federacije, a njezini zakoni i danas tretiraju prava hrvatskih branitelja kroz proračunska sredstva države u kojoj participiraju svi građani.
Lučićev istup na FTV-u stoga ne predstavlja samo prigodnu predizbornu repliku u studiju, već ozbiljno podsjećanje na ustavne činjenice koje se ne mogu brisati medijskim spinovima.
Kao neovisni kandidat kojeg je podržao ujedinjeni blok pet hrvatskih stranaka, general Lučić je ovim nastupom pokazao institucionalnu zrelost i sposobnost da se ravnopravan dijalog s političkim Sarajevom vodi isključivo na terenu neoborivih pravnih argumenata i daytonske realnosti od koje se ne može uzmaknuti.
