Politička generacijska smjena u Bosni i Hercegovini događa se vrlo sporo, gotovo neprimjetno. Međutim, u nekim strankama je vidljiva postupna promjena uloga, ali pitanje je koliko novih lica zaista donosi nove ideje, a koliko će ih zapravo ostati na istoj valnoj duljini kao i njihovi politički mentori.
Nova lica u politici vidljiva su uoči bilo kakvih izbora, ali većina ih je tu kratko, kako bi popunili izborne liste, i tu njihova politička ekskurzija obično završava.
Međutim, u posljednjih deset godina pojavilo se nekoliko stranaka kao nova generacija političara koji bi trebali predstavljati novu generaciju političkih osoba. Većina njih započela je na lokalnoj razini, ali u desetljeću koje je prošlo od tada već su pokazali ambicije za dugoročno djelovanje na višim razinama.
Posljednjih desetljeće i pol političkom scenom u Bosni i Hercegovini dominirali su političari poput Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića, Milorada Dodika, Željka Komšića i drugih. Političke bitke koje su vodili jedni protiv drugih temeljile su se na pitanjima ustroja Bosne i Hercegovine, odnosa entiteta i države, izborne jedinice, Izbornog zakona, OHR-a, nacionalnih interesa, građanskog naspram etničkog koncepta države i tako dalje. Ponekad bi se napravio korak naprijed, zatim korak ili dva unatrag, a zatim povratak na početak.
Nove generacije koje su se pojavile i još uvijek se pojavljuju na tim temeljima predstavljat će, na određeni način, novi set političkih vođa, kod kojih se postavlja ključno pitanje: Hoće li moći napraviti proboj, donijeti nove ideje, biti spremni na kompromise, ojačati gospodarstvo zemlje, ulagati u obrazovanje, kulturu i ojačati stanovništvo zemlje ili će nastaviti iste bitke iz istih političkih rovova zarad pozicija?
Tko se pojavljuje kao nova generacija političara?
Nova ili relativno nova lica u politici ne znače samo mlađe kadrove, već prije svega one s političkom prisutnošću i iskustvom. Primjerice, nove perjanice SDA, Haris Zahiragić i Faruk Kapidžić, iako su već dosta dugo u politici, jasno je da čine dvojac na koji se sadašnja SDA kladi za naredne godine. Obojica pokazuju da svojom politikom i stavovima čvrsto stoje uz sadašnjeg lidera Izetbegovića, a njihovo buduće djelovanje može se promatrati u istom smjeru kao i do sada.
U SDP-u su to vođa sarajevskog ogranka stranke Adnan Šteta, zatim Benjamina Karić ili Nerin Dizdar i neki drugi. Tko će se pojaviti kao novi vođa u SDP-u, pokazat će nadolazeći izbori, ali i kongres na kojem će se birati novi predsjednik stranke, nakon što je Nermin Nikšić najavio povlačenje. Tek će sljedeća godina otkriti kojim će putem SDP ići: istom valnom duljinom kao za vrijeme Nikšića ili nekim novim pristupom s novim vođama.
HDZ gradi priču s Darijanom Filipović, Andrijanom Katić, Mariom Kordićem, ali uz kontinuirano mentorstvo starih kadrova predvođenih Draganom Čovićem. Aktivizam svih navedenih pokazuje da nema ni najmanjeg odstupanja od već ustaljenih politika na kojima se HDZ temelji, što ukazuje da sljedeće razdoblje iz HDZ-a neće donijeti novi vjetar.
U SNSD-u vidljivo se pojavljuje Igor Dodik, koji je politiku učio od svog oca Milorada, a zatim Radovan Kovačević, Sanja Vulić i neki drugi kadrovi, ali s punom predanošću idejama i ciljevima koje Milorad Dodik provodi godinama. Međutim, tko god preuzme vodeću ulogu u SNSD-u, Dodikov utjecaj je toliko jak da će pristup stranke ostati isti još dugi niz godina, a možda i radikalniji.
Jedna od najprepoznatljivijih figura nove generacije političara u RS-u je Draško Stanivuković, koji se nameće kao vođa oporbe, ali s istim ili čak radikalnijim idejama od nekih starijih ličnosti. Stanivuković, koji se godinama najavljuje kao novi vođa politike RS-a, vrlo dobro poznaje navike mlađih generacija i vješto ih koristi, ali u političkom smislu pokazuje da je spreman voditi puno radikalniju i autoritarniju politiku čak i od sadašnje vlasti u RS-u.
To je pokazao kroz nekoliko primjera, gdje je u Narodnoj skupštini RS-a čak prozivao i kritizirao aktualnu vladu, zahtijevajući radikalnije poteze entiteta RS prema državi. Osim toga, bez oklijevanja je podržavao sve poteze Milorada Dodika u vrijeme kada je Narodna skupština RS-a donosila protudržavne zakone.
Najveća nepoznanica u SDS-u je to što se, nakon povlačenja Mirka Šarovića i Mladena Bosića, ne mogu dogovoriti s liderom stranke, a samim tim ni profilirati kadrove koji će ih voditi u godinama koje dolaze. Novo ime koje su smislili u posljednje dvije godine je iskusni profesor Branko Blanuša, koji je ujedno i predsjednik stranke i kandidat za predsjednika entiteta RS, ali kojem nedostaje puno političkog iskustva u suočavanju s političkim suparnicima. Tu je i Marinko Božović, predstavnik nove generacije SDS-a, koji je ujedno i kandidat za člana Predsjedništva BiH iz RS-a.
U DF-u se pojavljuju neka nova imena koja možda predstavljaju novu generaciju stranke, poput glavnog tajnika Albina Zuhrića, ali pokretačka snaga stranke i dalje je njezin osnivač Željko Komšić.
I premda je već jako dugo u politici na lokalnoj razini, Semir Efendić se tek počinje dokazivati na višim razinama sa Strankom za BIH i tehnički čini novu generaciju političara. Tu je svakako i Elmedin Konaković iz NiP-a, koji okuplja puno mladih ljudi, ali uz nesumnjiv utjecaj Konakovića kao lidera te stranke. Slično je i u Našoj stranci, koju vodi Sabina Ćudić.
