OD ZLATNE PLAKETE DO TOTALNE OSUDE
Sve je počelo Mamićevim gostovanjem u srpskoj emisiji „KIDA Show“. Govoreći o bivšoj državi, bivši alfa i omega zagrebačkog Dinama – koji se već godinama skriva u Bosni i Hercegovini od hrvatskog pravosuđa – prešao je granicu koju Širokobriježani ne opraštaju.
„Bilo je to najljepše vrijeme, živjeli smo u miru, tko god kaže drugačije – laže. Nemojte mi dirati Tita! Ako netko ima pravo reći protiv Tita, ja nemam. Svi oni koji danas pričaju protiv Tita, neka operu usta benzinom“, poručio je Mamić, začinivši izjavu psovkama.
Za grad koji je Mamića godinama ugošćivao, pomagao mu i slavio njegove sportske uspjehe, ovo nije bio samo „Mamić u svom uobičajenom elementu“.
Bila je to izravna pljuska u lice.
Zašto Široki Brijeg ne oprašta Tita?
Da bi se razumio razmjer bijesa koji je Mamić izazvao, potrebno je poznavati povijest ovog kraja. Široki Brijeg je simbol stradanja Hrvata i katoličkog klera u Drugom svjetskom ratu i poraću pod komunističkim režimom.
Najteži udarac grad je doživio 7. veljače 1945. godine. Partizanske postrojbe tada su u Širokom Brijegu likvidirale 66 hercegovačkih franjevaca. Samo tog dana, u protuavionskom skloništu pokraj samostana, ubijeno je i zapaljeno 12 fratara.
Franjevci u Hercegovini nisu bili samo vjerski vođe; oni su opismenjavali narod, gradili škole, osnivali gimnazije i držali narod na okupu u najtežim vremenima.
Njihovo ubojstvo bio je pokušaj duhovnog i kulturnog zatiranja cijelog jednog naroda.
Nakon rata, Široki Brijeg je bio sustavno zapostavljan, proglašavan „ustaškim leglom“, a lokalno stanovništvo izvrgnuto ekonomskoj i političkoj represiji, zbog čega su tisuće mladića morale emigrirati trbuhom za kruhom.
Izjava da je to bilo „najljepše vrijeme“ i poziv da se „usta peru benzinom“ u Širokom Brijegu odjekuje kao izrugivanje kostima ubijenih fratara i civila.
Žestoka reakcija Crkve i politike
Prvi je javno istupio poznati hercegovački franjevac, fra Mario Knezović. On je Mamićeve izjave nazvao „vulgarnim javnim dernečenjem“ i izravno pozvao gradske vlasti da reagiraju.
"Zdravko Mamić je uvrijedio žrtve komunističkoga totalitarizma. Uvrijedio je pobijene fratre, vjernike i sve ljude koji znaju što je Široki Brijeg propatio“, poručio je fra Mario, naglasivši da se Mamić u Hercegovini ponaša kao „gazda“ jer misli da novcem može kupiti sve, pa i povijest.
Politički epilog uslijedio je na sjednici Gradskog vijeća. Klub vijećnika HDZ-a 1990 službeno je zatražio da se Mamiću oduzme Zlatna plaketa iz 2015. godine.
Kako bi se izbjegla pravna i proceduralna natezanja oko samog statuta dodjele, gradonačelnik Ivo Pavković (HDZ BiH) predložio je Zaključak o osudi koji je vijeće usvojilo jednoglasno.
U zaključku stoji kako se najoštrije osuđuje Mamićev istup jer je njime povrijeđeno dostojanstvo građana, s posebnim naglaskom na žrtve komunističkog režima.
Lekcija o hercegovačkom gostoprimstvu
Zdravko Mamić je u Hercegovini godinama uživao status cijenjenog gosta, pa i domaćeg čovjeka. No, ova situacija je pokazala gdje leže crvene linije hercegovačkog naroda. Može se progledati kroz prste bjegunstvu od zakona, ekscesima i burnom temperamentu, ali ranjavanje povijesnih obiteljskih i nacionalnih trauma – ne može.
Mamić je svojom izjavom u Beogradu pokušao kupiti simpatije tamošnje javnosti, ali je u Širokom Brijegu trajno izgubio kredit. Grad podno fontane poslao je jasnu poruku: poštovanje prema žrtvama komunizma i pobijenim franjevcima nema cijenu, niti se može kupiti ijednim sportskim ili financijskim uspjehom.
