Uspostavom posebnog modela rada u kojem će se novac dodjeljivati isključivo prema određenim prioritetima, a troškovi će se smanjivati, cilj je, kako je navedeno u ovom dokumentu, osigurati "nesmetan minimum poslovnih procesa", spriječiti blokade računa i minimizirati troškove.
Na početku dokumenta objašnjava se da se stanjem „teške likvidnosti“ smatra situacija „kada Društvo na dan dospijeća nema dovoljno raspoloživih novčanih sredstava za podmirenje svojih obveza ili kada se, prema projekciji novčanog toka, utvrdi da Društvo neće imati dovoljno raspoloživih novčanih sredstava za podmirenje svih obveza koje će dospjeti u promatranim razdobljima.“ Stoga Uprava priznaje da Elektroprivreda BiH nema dovoljno novca za plaćanje svih računa kada dospijevaju, ili procjenjuje da ga uskoro neće imati.
Zbog ove situacije, kako je navedeno u dokumentu, uvodi se sustav prioriteta plaćanja.
„Sve dospjele obveze Društva razvrstane su u tri (3) uzastopne kategorije prioriteta. Plaćanje obveza iz niže kategorije prioriteta ne može se izvršiti osim ako nisu podmirene dospjele obveze iz više kategorije prioriteta, osim u iznimnim slučajevima predviđenim ovim Uputama“, navodi se u članku 3. Uputa.
Prva kategorija prioriteta uključuje plaće zaposlenika, PDV i ostale poreze, kreditne obveze prema bankama i međunarodnim financijskim institucijama, izvršne sudske odluke te dozvole, pristojbe i naknade.
„U slučaju da Društvo nema dovoljno sredstava za podmirenje svih dospjelih obveza iz prve kategorije prioriteta, Sektor za upravljanje financijama će, u okviru pregleda dospjelih obveza, utvrditi prijedlog internog naloga za plaćanje, primjenjujući redoslijed obveza u odnosu na operativna sredstva na računu Društva, te ga dostaviti izvršnom direktoru za ekonomske poslove na odobrenje“, navodi se u dokumentu.
Dobavljači koji su, kako je navedeno, "ključni za održavanje poslovnog procesa" nalaze se tek u drugoj kategoriji prioriteta, dok u trećoj kategoriji prioritet imaju obveze prije tužbi. Uprava je također naredila obustavu avansne isplate dobavljačima koji već imaju evidentiran dug ili nisu opravdali prethodno isplaćene avanse. Na taj se način pokušava spriječiti dodatni odljev novca.
Iz dokumenta je također vidljivo da EP BiH više neće planirati financije na godišnjoj ili tromjesečnoj razini, već će praktično uvesti model kriznog upravljanja gotovinom. Sektor za upravljanje financijama dobio je obvezu izrade projekcija novčanog toka svaki mjesec, praćenja očekivanih priljeva i dospjelih obveza te redovitog izvještavanja Upravi i Nadzornom odboru.
Posebno poglavlje odnosi se na ograničenja potrošnje. Dok traje kriza likvidnosti, nalaže se privremena obustava svih kupnji koje nisu potrebne za poslovanje, kao i ograničavanje troškova reprezentacije i poslovnih putovanja, smanjenje troškova obrazovanja i seminara te ograničavanje svih ostalih diskrecijskih troškova. Izvršni direktori i direktori podružnica morat će dati pismeno objašnjenje nužnosti svake kupnje, poslovnog putovanja ili troška reprezentacije.
Ovaj dokument predstavlja prvo formalno priznanje uprave da Elektroprivreda BiH nema dovoljno raspoloživih novčanih sredstava za redovito podmirivanje svih svojih obveza. Prema službenom poslovnom izvješću tvrtke, Elektroprivreda BiH je 2025. godinu završila s gubitkom od 52,4 milijuna KM, nakon što je godinu prije ostvarila gubitak od gotovo 58 milijuna KM.
To znači da je tvrtka u samo dvije godine akumulirala više od 110 milijuna KM gubitka, praktički izbrisavši višegodišnju akumuliranu dobit koja je godinama bila financijska okosnica ovog javnog poduzeća. Čak ni dva značajna poskupljenja električne energije u posljednje dvije godine nisu spasila EP BiH od milijunskih gubitaka.
Podsjetimo, u manje od 14 mjeseci računi za struju kućanstava povećani su dva puta – prvo za 10,04 posto u kolovozu 2024., a zatim za dodatnih otprilike šest posto od rujna 2025. Kumulativno, to je povećanje cijene od oko 16,6 posto. Unatoč tome, godišnje izvješće ovog javnog poduzeća za 2025. otkriva poraznu sliku – pad proizvodnje i porast uvoza električne energije, potpuni kolaps proizvodnje ugljena, nastavak gubitaka i značajan porast broja zaposlenih unatoč financijskoj poplavi.
