U Krčevinama je danas obilježena 33. obljetnica bitke za ovo mjesto, jedne od najtežih borbi na području Viteza tijekom ratnih godina.
Obilježavanje su organizirali članovi omladine i veterani, a program je započeo polaganjem vijenaca i odavanjem počasti poginulim braniteljima koji su svoje živote položili u obrani Krčevina.
Nakon odavanja počasti, obilježavanje se nastavlja druženjem na stadionu „Meraja“, gdje će se okupljeni prisjetiti ratnih dana, ali i ljudi koji su sudjelovali u obrani ovog prostora.
Tri dana teških borbi
Krčevine su se u rujnu 1993. godine našle na pravcu snažnog napada. Dana 18. rujna pokrenut je tenkovsko-pješački napad na selo, a prema svjedočanstvima preživjelih, u napadu su sudjelovala i dva tenka. Dan ranije u obližnju Preočicu pristigao je veći broj autobusa, što je među mještanima bilo jasan znak da se priprema veća vojna operacija.
Sljedeća dva dana protekla su u žestokim i gotovo neprekidnim borbama. Krčevine su branili mahom njihovi mještani i branitelji koji su, bez značajnije pomoći izvana i suočeni s nadmoćnijim protivnikom, ostali na svojim položajima i branili svoje domove.
Trećeg dana intenzitet napada počeo je slabjeti, a borbe su potom prestale.
Obrana je, međutim, imala strašnu cijenu. Poginuli su Frano Topić, Ivan Strukar, Slavko Ivanović, Vlado Lovrinović i Ivo Lovrić.
Posebno teška bila je sudbina Ive Lovrića, sina Ante Lovrića. Ivo je teško ranjen tijekom obrane sela te je nakon borbe za život preminuo u bolnici. Njegovom pogibijom Anto Lovrić izgubio je i trećeg sina, nakon što je prethodno u nesretnim okolnostima izgubio dvojicu starijih sinova.
Obrana Krčevina bila je i obrana Viteza
Bitka za Krčevine nije imala samo lokalni značaj. Obrana sela bila je dio šire obrane Viteza i Vitezita, a njezinim slomom otvorio bi se prostor za daljnji prodor prema Vitezu i presijecanje Lašvanske doline.
Zadržavanjem položaja u Krčevinama taj je pravac zaustavljen. Zbog toga se ova bitka i danas pamti kao jedan od važnih trenutaka obrane Viteza i prostora Lašvanske doline.
Krčevine nisu pale.
Iza te kratke rečenice ostala su tri dana teških borbi, poginuli branitelji, ranjeni i obitelji koje su izgubile svoje najbliže. No ostalo je i sjećanje na ljude koji su, svjesni opasnosti, ostali braniti svoje selo.
Trideset i tri godine poslije, njihova imena i događaji iz rujna 1993. ponovno su danas bili u središtu okupljanja mještana, veterana, obitelji poginulih i svih koji čuvaju sjećanje na obranu Krčevina.
