Vraćaju se džihadisti: sigurnosni izazov za Balkan, posebno BiH

Povratak ovih pojedinaca predstavlja kompleksnu kombinaciju sigurnosnih, pravnih i društvenih izazova, osobito za zemlje s većim brojem državljana uključenih u ISIL.

S početkom prebacivanja pripadnici ISIL-a iz Sirije u Irak prije otprilike dva tjedna, Khalid al-Yaqubi, savjetnik iračkog premijera za sigurnosnu politiku, potvrdio je da je otprilike 1300 pripadnika ISIL-a prebačeno na irački teritorij, uključujući četiri Iračana. Kako je Al-Yaqubi objasnio, iračke vlasti su pristale primiti članove terorističke organizacije kako bi spriječile njihov bijeg iz sirijskih zatvora. Dodao je da je nestabilna sigurnosna situacija unutar Sirije u posljednje vrijeme pridonijela ovoj odluci. Nadalje, potvrdio je da iračka strana posjeduje dovoljne sigurnosne kapacitete za zaštitu svojih granica. Što se tiče sporazuma između sirijske vlade i Sirijskih demokratskih snaga (SDF) o integraciji potonjih u državu, izjavio je da je to pozitivan razvoj događaja i da služi i iračkim interesima.

Početna skupina od 150 pojedinaca, uključujući istaknute vođe ISIL-a, stigla je u Irak iz zatvora u Hasaki krajem siječnja. Ti pojedinci, svi iz vrha džihadističke skupine, sudjelovali su u operacijama ISIL-a na iračkom tlu, od 2014. kada je organizacija kontrolirala velike dijelove Iraka i Sirije. Vrijedi napomenuti da je američka vojska 21. siječnja objavila da je započela s prebacivanjem pritvorenika ISIL-a nakon brzog sloma Sirijskih demokratskih snaga predvođenih Kurdima na sjeveroistoku Sirije, što je izazvalo neizvjesnost oko sigurnosti zatvora i pritvorskih logora koje su čuvali.

Sjedinjene Države očekivale su prebacivanje do 7000 boraca u Irak u roku od nekoliko dana. Veliki broj ljudi povezanih s terorističkom skupinom ISIL i dalje ostaje u izbjegličkim i pritvorskim kampovima na sjeveroistoku Sirije, najpoznatije među kojima su Al Hol i Roj. Ti kampovi izvorno su nastali za civile raseljene ratom, ali su se tijekom 2019. i kasnije pretvorili u najveće centre s desecima tisuća ljudi povezanim s ISIL-om, uključujući žene, djecu i muškarce koji su podržavali, služili ili bili blisko povezani s militantnom organizacijom. Procjenjuje se da su u ovim kampovima i pritvorskim objektima stotine stranaca iz Europe, regije Balkana i drugih dijelova svijeta.

Prema međunarodnim procjenama, u kampovima Al Hol i Roj trenutačno je oko 23.000 stranih državljana, od kojih su više od 60 % djeca, većinom mlađa od 12 godina. Ti kampovi zajedno s drugim objektima drže više od 38.000 ljudi ukupno, uključujući više od 8000 osoba iz gotovo 60 zemalja različitog podrijetla. Velika većina stanovnika su Sirijci i Iračani, ali među strancima nalazi se i velik broj državljana europskih zemalja, uključujući Francusku, Njemačku, Nizozemsku, Švedsku i Belgiju, kao i država zapadnog Balkana i bivše Jugoslavije.

U najnovijim promjenama, sirijske vlasti preuzele su kontrolu nad kampom Al Hol nakon što su se kurdske Sirijske demokratske snage (SDF) povukle, ostavljajući kamp s desetine tisuća ljudi u povijesno neizvjesnoj situaciji. Trenutačno se procjenjuje da u najvećem objektu i dalje boravi oko 24.000 ljudi 42 nacionalnosti, uključujući velike skupine stranih žena i djece za koje se smatra da imaju veze s ISIL-om ili su članovi obitelji boraca. U tim okolnostima američke snage zajedno s iračkim vlastima počele su premještati neke pritvorenike i osumnjičene članove ISIL-a iz Sirije u iračke pritvore kako bi se smanjio sigurnosni rizik i rasteretila kaotična situacija u kampovima. Planirano je premještanje ukupno do oko 7000 osoba u iračke objekte pod kontrolom vlasti.

Od stranih državljana u kampovima, značajan broj su građani Europske unije. Procjenjuje se da u Al Holu ima oko 230 žena i oko 600 djece iz EU ili Velike Britanije, dok je dodatnih 150 europskih muškaraca zatečeno u zatvorskim objektima povezanima sa sirijskim kampovima. Najveći broj tih ljudi potječe iz Francuske, Njemačke, Nizozemske, Švedske i Belgije. Iz ovih zemalja repatrijacija se provodi vrlo sporo i selektivno, jer mnoge vlade oklijevaju vratiti svoje državljane zbog sigurnosnih i političkih izazova. Situacija je posebno složena za zemlje zapadnog Balkana. Prema podacima relevantnih istraživanja, regija zapadnog Balkana ima najveću koncentraciju povratnika stranačkih boraca iz Europe u odnosu na broj stanovnika. Do danas je u zapadnoj Europi prijavljeno oko 1765 povratnika iz Sirije i Iraka, dok je zapadni Balkan imao oko 485 povratnika do sredine 2025. Većina tih povratnika su odrasli muškarci koji su na neki način bili aktivni džihadisti, dok su žene i djeca često vraćani sporije i uz dodatne sigurnosne provjere.

Za Bosnu i Hercegovinu posebno je zabrinjavajuća činjenica da se u kampovima u Siriji i dalje nalazi više od 100 državljana BiH, od čega su oko 52 odrasle osobe i 66 malodobnika, što uključuje žene i djecu koji su tamo ostali godinama bez pravne situacije jasne za domaće institucije. Broj osoba podrijetlom s Balkana u tim kampovima izvan BiH također je velik, ali precizni podaci variraju: radi se o ženama i djeci iz Crne Gore, Albanije, Kosova, Srbije te je zabilježena i jedna državljanka Hrvatske. Tijekom godina, neke zemlje regije uspješno su repatrijirale dio svojih državljana — Kosovo je do sada vratilo više od 250 svojih građana, uključujući žene i djecu, dok je Sjeverna Makedonija vratila manji broj svojih državljana.

Glavni razlog spore i kontroverzne repatrijacije jest sigurnosni: vlasti u mnogim državama strahuju da bi se među repatrijiranim osobama mogli naći radikalizirani pojedinci koji bi mogli predstavljati sigurnosnu prijetnju nakon povratka u domovinu, potencijalno planirajući ili nadahnjujući terorističke napade. Muškarci koji su bili borci ili aktivni u militantnim operacijama smatraju se najopasnijima, osobito ako zadržavaju sektašku ideologiju ili imaju veze s organiziranim mrežama. Povratak žena i djece također nije bez izazova: iako se one često smatraju manje opasnima, neke su žene bile u korijenu radikalizirane ideologije ISIL-a, dok su djeca odrasla u atmosferi ekstremizma, nasilja i izolacije.

Djeca koja su formativno provodila godine u nestabilnim i nasilnim okruženjima imaju veći rizik psihološke traume i moguće ranjivosti na radikalne ideje bez adekvatne socijalne, obrazovne i psihološke podrške po povratku. Drugi razlog za sporo postupanje s repatrijacijom je složenost pravnih okvira, uključujući pitanja o državljanstvu, identitetu, odgovornosti za ratne zločine te potrebe za sudskim procesima nakon povratka. Neke države su čak ukinule državljanstvo osumnjičenima za terorizam, ostavljajući ih u pravnom vakuumu i bez mogućnosti povratka, što stvara dodatne etičke i humanitarne probleme. Sigurnosni rizici povratka u domovinu su veliki. Ako se radikalizirani borci, logističari ili pripadnici ISIL-ovih mreža vrate bez nadzora, procjena rizika uključuje mogućnost njihovog uključivanja u terorističku aktivnost, regrutiranje i širenje ideologije, ili čak uspostavljanje novih mreža za financiranje i organizaciju napada. Povratnici su teško predvidljivi: dok neki budu integrirani u društvo bez incidenata, drugi mogu predstavljati velike sigurnosne izazove.

Međunarodne organizacije i sigurnosni analitičari sve češće ističu da cjeloviti pristup repatrijaciji, koji uključuje procjenu rizika, pravne procese, programe deradikalizacije i reintegracije ,može biti sigurniji i dugoročno učinkovitiji nego ostavljanje ljudi u pretrpanim kampovima, gdje uvjeti i nedostatak obrazovanja, zdravstvene skrbi i stabilnosti povećavaju prijetnju ponovnog razvoja ekstremističkih mreža. U konačnici, situacija s pripadnicima ISIL-a i njihovim obiteljima koji su boravili u kampovima poput Al Hol i sada se premještaju u Irak pod američkim nadzorom upravlja se u vrlo složenom međunarodnom kontekstu. Broj osoba iz EU i zapadnog Balkana i njihov džihadistički profil zahtijevaju pažljivo upravljanje, jasno pravno postupanje i snažne programe deradikalizacije kako bi se smanjio rizik za zemlje porijekla i zaštitila javna sigurnost pri povratku tih ljudi u svoje društvene zajednice.

izvor: večernji bih