Umjesto da društvene mreže budu mjesto pijeteta, suosjećanja i dostojanstvenog sjećanja na nevine žrtve, ispod objava posvećenih ovoj tužnoj obljetnici pojavili su se komentari ispunjeni mržnjom, vrijeđanjem i otvorenim opravdavanjem zločina.
Dok su brojni građani ostavljali poruke sućuti i sjećanja, pojedinci su iskoristili prostor društvenih mreža za širenje najnižih oblika govora mržnje. Među komentarima su se našle i poruke poput:
„Ustaško govno“
te
„Nije grijeh ubiti buduće ustaške koljače“
Ovakve poruke predstavljaju mnogo više od običnog iznošenja mišljenja. Riječ je o javnom vrijeđanju ubijene djece, njihovih obitelji i svih onih koji već više od tri desetljeća nose teret boli zbog izgubljenih života. Posebno zabrinjava činjenica da se radi o komentarima usmjerenim prema djeci koja nisu bila ni vojnici ni sudionici rata, nego nevine žrtve jednog od najtežih ratnih zločina počinjenih nad civilima na prostoru Središnje Bosne.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da su mnogi od spornih komentara objavljeni s profila koji djeluju anonimno ili koriste lažne identitete. Takva praksa otežava odgovornost, ali istodobno otvara pitanje postoji li organizirano ili koordinirano djelovanje s ciljem poticanja nacionalne netrpeljivosti i širenja mržnje prema žrtvama i cijelom jednom narodu.
U svakom demokratskom društvu postoji jasna razlika između slobode govora i govora mržnje. Vrijeđanje ubijene djece, opravdavanje njihovog stradanja i pozivanje na nasilje ne mogu i ne smiju biti prihvaćeni kao legitimno izražavanje mišljenja. Takvi sadržaji predstavljaju moralno posrnuće društva, ali i potencijalni predmet interesa nadležnih institucija.
Zbog toga se upućuje poziv Ministarstvu unutarnjih poslova, tužiteljstvima te svim nadležnim sigurnosnim i pravosudnim tijelima da identificiraju autore spornih objava i poduzmu zakonom propisane mjere. Jednako tako, pozivaju se građani da ovakve sadržaje prijavljuju te da ne ostaju nijemi promatrači kada se javnim prostorom širi mržnja prema žrtvama ratnih zločina.
Djeca koja su prije 33 godine izgubila živote zaslužuju dostojanstveno sjećanje, poštovanje i istinu. Njihove obitelji već desetljećima vode tešku borbu s boli, nepravdom i traumama koje nikada neće nestati. Najmanje što društvo može učiniti jest osigurati da uspomena na njih ne bude dodatno vrijeđana i ponižavana.
Žrtve se ne smiju ponovno ubijati – ni riječima, ni šutnjom. A obitelji koje su izgubile ono najvrjednije zaslužuju podršku, suosjećanje i poštovanje, a ne da se desetljećima nakon tragedije ponovno suočavaju s porukama koje veličaju mržnju i opravdavaju zločin.
