|Urednik
Vijest da se u Bosni i Hercegovini supruge mogu "kupiti" za 500 eura podigla je ogromnu prašinu u javnosti, no iza senzacionalističkih naslova krije se razrađen i vrlo kontroverzan poslovni model
Platforma ZEFAAF službeno ima sjedište u Amsterdamu, Nizozemska, gdje djeluje kao registrirani ured za područje Nizozemske i Europe.
Iako je njezina središnja administracija locirana u Nizozemskoj, platformu je osnovao dr. Tariq bin Zahw s vizijom povezivanja muslimana na globalnoj razini. Agencija je u svoj fokus stavila Bosnu i Hercegovinu, gdje provodi terenske posjete te aktivno radi na širenju i otvaranju lokalnih podružnica. Njihov je cilj povezati djevojke i obitelji iz BiH s potencijalnim bračnim partnerima iz Europe i ostatka svijeta.
Međutim, način na koji funkcioniraju njihovi takozvani "VIP programi" i iznosi koji se vrte u pozadini ozbiljno nadilaze okvire uobičajenih aplikacija za upoznavanje.
Iznos od 500 eura, koji je privukao najviše pažnje, zapravo služi kao osnovna administrativna pristojba koju muškarci iz inozemstva plaćaju za pristup bazi podataka i pokrivanje terenskih troškova. Pravi zaplet počinje s elitnim VIP programima koji su namijenjeni imućnijoj klijenteli, uključujući i bogate muškarce te šeike iz arapskih i zaljevskih zemalja. Za razliku od standardnih digitalnih servisa gdje se sve svodi na dopisivanje, VIP status u agenciji ZEFAAF podrazumijeva izravan terenski rad.
Njihovi timovi i delegacije osobno dolaze u lokalne zajednice diljem Bosne i Hercegovine, stupaju u izravan kontakt s djevojkama i njihovim obiteljima te organiziraju susrete uživo kako bi se brak ugovorio prema tradicionalnim i obiteljskim običajima, često jamčeći klijentima potpunu diskreciju.
Upravo je ovaj komercijalizirani pristup i uvođenje novčanih transakcija u proces spajanja partnera izazvao oštre podjele i val zabrinutosti u bosanskohercegovačkom društvu. Javnost i brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava digle su glas protiv ovakve prave, upozoravajući da projekt opasno graniči s komodifikacijom žena i otvara ogroman rizik od trgovine ljudima. Kritičari naglašavaju kako agencija zapravo perfidno iskorištava tešku ekonomsku situaciju u zemlji i besperspektivnost mladih žena kako bi ih motivirala na brak s potpunim strancima s kojima potom trajno odlaze iz države.
S druge strane, sigurnosne i pravne institucije u Bosni i Hercegovini nalaze se pred velikim izazovom jer se suočavaju s takozvanom "sivom zonom" zakona.
Budući da je platforma registrirana u Nizozemskoj, a cijeli se proces na terenu maskira i predstavlja kao dobrovoljno vjersko ili tradicionalno spajanje partnera uz pristanak obitelji, institucijama je izuzetno teško pravno intervenirati sve dok se ne dokaže konkretna prisila, prevara ili zloupotreba. Unatoč tome, stručnjaci za sigurnost sve glasnije pozivaju na hitan oprez i nadzor stranih delegacija koje pod krinkom bračnog posredovanja krstare zemljom. S druge strane, osnivači platforme predvođeni dr. Tariqom bin Zahwom odlučno odbacuju sve optužbe, perući ruke od etikete "trgovine ljudima" i tvrdeći da njihov rad predstavlja isključivo moralan, legitiman i dostojanstven način na koji pomažu obiteljima i povezuju čestite muslimanke s uspješnim muškarcima diljem svijeta.
Osim ekonomskih i moralnih dilema, u središte rasprave sve snažnije prodiru i ozbiljna pitanja o sigurnosti te mogućim radikalnim utjecajima.
Javnost opravdano strahuje zbog činjenice da ne postoje jasne informacije o tome provjeravaju li se uopće identitet, prošlost i stvarne namjere muškaraca koji preko ove platforme dolaze u Bosnu i Hercegovinu.
Tvrdnje da bi ovakvi aranžmani mogli privući osobe povezane s radikalnim islamističkim krugovima, što je dodatno potencirano pojavom natpisa koji se povezuju s takozvanom Islamskom državom na određenim video-snimkama.
Iako stručnjaci upozoravaju da je takve navode potrebno potkrijepiti konkretnim dokazima te da sama prisutnost međunarodne platforme ne znači automatsku vezu s ekstremizmom, kontekst prikazanog sadržaja i profili ljudi koji se u njemu pojavljuju s pravom zahtijevaju hitnu i detaljnu provjeru nadležnih službi.
Ipak, možda i najvažnije pitanje koje ovaj slučaj otvara jest – tko zapravo štiti žene ako ugovoreni brak završi nasiljem?
Scenarij u kojem mlada žena odlazi u stranu zemlju s potpunim strancem nosi golem rizik od izolacije. Postavlja se pitanje što se događa ako ona ostane bez osobnih dokumenata, ako joj se ograniči sloboda kretanja i kome se u tom trenutku uopće može obratiti za pomoć. Upravo zbog nedostatka odgovora na pitanje tko jamči njihovu sigurnost i tko je odgovoran u kriznim situacijama, ovakvi aranžmani se u javnosti ne mogu smatrati ni transparentnima ni sigurnima.
Na koncu, slučaj platforme ZEFAAF prerastao je u širu društvenu raspravu o granicama međunarodnog bračnog posredovanja, ulozi vjerskih zajednica i odgovornosti državnih institucija. Dok se čekaju službeni odgovori o tome tko financira ovu mrežu i tko nadzire rad posrednika na terenu, ključni prioritet mora ostati zaštita žena, sprječavanje svake vrste prisile i uvođenje rigoroznih sigurnosnih provjera za sve koji pod krinkom bračnih namjera ulaze u Bosnu i Hercegovinu.
