Tekst portala Klix.ba o razlozima zbog kojih Bosna i Hercegovina još uvijek nije dio Eurotransplanta izazvao je oštru i opravdanu reakciju udruga pacijenata.
Novinarsko svaljivanje odgovornosti na „svijest građana“ i „tradicionalne predrasude“ ogolilo je surovu realnost domaćeg zdravstvenog sustava: nerad, opstrukcije i sramotno prebacivanje loptice dok teško bolesni pacijenti plaćaju životima.
Najglasniji u razotkrivanju ovih medijskih i bolničkih spinova bio je upravo Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, koji izravno demantira tvrdnje o nedostatku donora i upire prst u stvarne krivce. Njegov osvrt na rad kliničkih centara i plasirane poluinformacije prenosimo u cijelosti:
Žuljević: Sramota je kriviti građane dok bolnice opstruiraju rad!"Prva velika sramota objavljenog teksta je što uopće nije spomenut projekt 'Budi donor' niti Ministarstvo civilnih poslova BiH (MCP), kojemu pripada najveća zasluga za dovođenje glavnih, čelnih ljudi Eurotransplanta u našu zemlju. Napori MCP-a na približavanju BiH Eurotransplantu su ogromni, a u ovom se tekstu sve to spominje u negativnom kontekstu. To je velika bruka i blamaža za ozbiljan portal i novinar koji je ovo pisao. Molim vas, zaguglajte malo prije nego što objavite informacije!Drugo, apsolutno se ne slažem s govornicima u članku koji tvrde da nema donora. To jednostavno nije točno. Donori se nalaze u bolnicama, u jedinicama intenzivne njege. Druga je stvar što se potencijalni preminuli donori svjesno propuštaju, a razgovori s obiteljima su ionako rijetki. Jedino u čemu se možemo složiti jest da su ti razgovori neuspješni, ali zato treba javno preispitati koliki je to broj razgovora uopće bio i kakve su sposobnosti transplantacijskih koordinatora u bolnicama u FBiH!Zar je moguće da je svijest građana u Zenici na višoj razini od svijesti građana u Tuzli? Čisto sumnjam.Ali, ostavimo kadaverične transplantacije po strani. Sramotno je da jedan od glavnih transplantacijskih centara u Bosni i Hercegovini uradi samo 2 (DVIJE) transplantacije od živih donora za pola godine (180 dana), a znamo koliko spremnih parova svakodnevno čeka na spas!U svakom slučaju, iz aviona se vidi da se ovdje radi o čistom neradu i opstrukciji transplantacija u FBiH. Za taj nerad svojim životima plaćaju teško bolesni pacijenti koji čekaju na bubreg, srce ili jetru. Ako se ne pokrenemo, situacija će postati još gora. Bolno je to saznanje. Dokle ćemo biti žrtve politike, posebno zdravstvene politike i nerada onih koji su zakonski zaduženi za liječenje i spašavanje života pacijenata kojima je potrebno presađivanje organa?“
Demantij i razbijanje mitova: Gdje Klix.ba svjesno griješi?Analizirajući izjave medicinskih koordinatora koje je prenio Klix.ba, vidljivo je sustavno friziranje stvarnosti s ciljem pranja ruku od odgovornosti.
Tri glavne teze tog članka padaju na običnom testu logike i prakse na terenu:
1. Mit o „niskom nivou svijesti i predrasudama građana“
U tekstu se prst krivnje izravno upire u obitelji koje navodno masovno odbijaju donirati organe. No, stvarnost koju Žuljević razotkriva posve je drugačija: potencijalni donori leže na intenzivnim njegama, ali ih bolnice ignoriraju i propuštaju. Razgovori s obiteljima se gotovo nikako ne vode. Kako građani mogu pristati na doniranje ako ih nesposobni ili nezainteresirani transplantacijski koordinatori uopće ništa i ne pitaju?
Problem nije u narodu, nego u liječnicima koji primaju plaće za posao koji ne obavljaju.
2. Izgovor zvan „Eurotransplat i administracija“
Klixov članak stvara iluziju kako je neulazak u Eurotransplat glavna kočnica za liječenje pacijenata. To je klasični politički paravan. Dok se čeka famozni „politički konsenzus na razini države“, bolnice imaju potpuno otvorene ruke za obavljanje transplantacija od živih, srodnih donora. Činjenica da jedan veliki klinički centar u 180 dana obavi sramotne dvije žive transplantacije nema nikakve veze s Eurotransplantom.
To je isključivo rezultat tromosti, nedostatka volje i organizacijskog rasula unutar samih ustanova.
3. Ignoriranje uloge Ministarstva civilnih poslova BiH
Prikazujući proces približavanja Eurotransplantu kao sporu administrativnu agoniju bez pomaka, novinar je potpuno prešutio ključne činjenice. Ministarstvo civilnih poslova BiH odradilo je lavovski dio posla i dovelo čelnike Eurotransplanta za pregovarački stol.
Umjesto da se taj napor valorizira, on je u tekstu minimiziran, čime se pruža zaštita onim strukturama unutar entitetskih zdravstvenih politika koje godinama uspješno koče napredak.
Žrtve zdravstvenog sustava
Dok se u javnosti vrte pusta pisma namjere, protokoli i sastanci s delegacijama, u Federaciji BiH stotine pacijenata ostaje prikovano za aparate. Za njih je svaki promašeni članak i svako opravdanje liječnika izravna karta za najgori ishod.
Vrijeme je da se stvari napokon nazovu pravim imenom – transplantacijski koordinatori u bolnicama moraju preuzeti odgovornost za svoj rad, jer propusti u prepoznavanju moždane smrti i izbjegavanje profesionalnih razgovora s obiteljima izravno gase ljudske živote. Krivce za blokadu transplantacijskog programa više ne treba tražiti u "niskom nivou svijesti građana", nego isključivo u operacijskim dvoranama i menadžerskim foteljama kliničkih centara u FBiH. Pacijenti koji svakodnevno umiru nemaju vremena za administrativne izgovore, a ovaj problem zahtijeva hitne i konkretne promjene unutar samog sustava.
