Slovenija se vraća modelu kakav je nekada bio poznat u bivšoj Jugoslaviji, a poslodavci ponovno grade, kupuju ili iznajmljuju stanove za svoje zaposlenike. Razlog nije nostalgija za starim sustavom, već rastući problem nedostatka radne snage i činjenica da same plaće više nisu dovoljne za privlačenje i zadržavanje radnika.
Najbolji uvjeti
Ovaj model nije nepoznat ni u našoj zemlji. Neke domaće tvrtke već su krenule sličnim putem, najavljujući projekte stambenog zbrinjavanja za svoje zaposlenike. Među tvrtkama koje planiraju graditi stambene jedinice za svoje zaposlenike su GS-TMT iz Travnika i Alternativa iz Hrasnice.
Snježana Köpruner, dugogodišnja direktorica i većinska vlasnica GS-TMT-a u Travniku, ranije je najavila da tvrtka planira izgraditi stambeni kompleks za zaposlenike, kao dio šire strategije zadržavanja radne snage u Bosni i Hercegovini. Tvrtka je kupila oko 12.000 četvornih metara zemljišta u blizini tvornice u Travniku, gdje je planirana izgradnja osam zgrada s 88 stanova za radnike.
Cilj je omogućiti zaposlenicima da pod povoljnijim uvjetima riješe stambeno pitanje i ostanu živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini.
Kako je Köpruner rekao za Oslobođenje, gradnja još nije započela.
- Sada tražimo ponude onih koji bi nam to gradili. Na putu smo da vidimo koliko bi to sve koštalo i da pronađemo najbolje uvjete za radnike. Ovo nisu stanovi za komercijalnu prodaju, već stanovi za radnike, ističe Köpruner, dodajući da je cilj da cijena po četvornom metru bude što bliža stvarnim troškovima gradnje.
"Kvadratni metar ne mora koštati dvije ili tri tisuće maraka ako se može izgraditi za 1000 ili 1200 maraka. Tražimo najbolje ponude. Naš arhitekt je napravio projekt, a mi smo ga dali drugoj tvrtki da ga malo revidira", ističe.
Važno joj je da buduće naselje ne bude samo skup stambenih zgrada, već susjedstvo.
- To ima potpuno drugačije značenje života, ima druge sadržaje i drugačiju strukturu. Ne bih volio da žurimo, već da to napravimo kako treba i pod najboljim uvjetima za radnike, naglašava Köpruner i ističe da ima više posla s administracijom i dobivanjem potrebnih dozvola nego sa samom gradnjom.
- Zgrade će biti izgrađene, to je sto posto. Da smo išli u komercijalnu prodaju, sve bi išlo puno brže, ali želimo da stanovi budu što pristupačniji radnicima, napominje.
Iz tvrtke Alternativa kažu nam da je projekt izgradnje stanova za zaposlenike u završnoj fazi ishođenja građevinske dozvole, nakon čega će započeti radovi. Ističu da je proces odgođen zbog dugotrajnih administrativnih postupaka, posebno ishođenja odobrenja od nadležnih institucija.
- Pokušat ćemo završiti posao što je prije moguće, a procjenjuje se da je rok od godinu dana ostvariv, navela je Alternativa za Oslobođenje.
Prioritet pri dodjeli stanova odredit će se prema kriterijima koji uključuju radni staž u tvrtki, doprinos poslovanju, radno mjesto, broj članova kućanstva i kreditnu sposobnost.
Alternativa navodi da će se stanovi prodavati po cijenama bliskim stvarnim troškovima gradnje, uz desetogodišnji kredit s fiksnom kamatnom stopom.
- Očekujemo da će cijene biti znatno niže od tržišnih, posebno uz mogućnost oslobađanja od PDV-a prilikom kupnje prve nekretnine u novogradnji, istaknuli su.
Bosanskohercegovački poduzetnik i dugogodišnji član vodstva Udruge poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine, Adnan Smailbegović, smatra da je izgradnja stanova za radnike jedna od mjera koja bi mogla značajno ublažiti odlazak našeg radno sposobnog stanovništva iz zemlje.
Napominjući da su cijene stanova u BIH takve da je nekome s prosječnom ili čak iznadprosječnom plaćom, čak i kada rade dvije osobe, teško kupiti stan, smatra da bi društvo trebalo pronaći način da osigura izgradnju stanova za radnike kako bi se potom mogla definirati kupnja tih stanova pod povoljnim uvjetima.
- Iz građevinske perspektive, danas kvadratni metar stana nije preskup, kaže Smailbegović, ali naglašava da kada se dodaju cijene zemljišta, najamnine, priključaka, zarade investitora... cijena značajno raste i doseže zaista visoku razinu. Podsjeća da je Udruga poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine predstavila Inicijativu za reindustrijalizaciju BiH u kojoj se poseban naglasak stavlja na mjeru stanovanja radnika. Predlaže se razvoj modela u kojem bi se, u suradnji s poslodavcima, državom i lokalnim zajednicama, gradili stanovi za radnike pod pristupačnijim uvjetima.
Za tvrtke koje namjeravaju graditi stanove za radnike ističe da su to započele samoinicijativno i da će to sigurno imati učinka.
-Međutim, kada bi postojao organiziran pristup ovome, kada bi država davala besplatno zemljište za izgradnju takvih zgrada, kada bi postojali priključci koji se ne bi plaćali, kada bi općine ili odustale ili naplaćivale neke minimalne najamnine, onda sam sasvim siguran da bi kvadratni metar stana bilo gdje u BIH bio čak i ispod 2.000 KM, kaže.
Dječji vrtić u tvornici
Admir Čavalić, ekonomski analitičar, kaže da su to sasvim normalne tržišne prakse koje se na Zapadu događaju već dugo kako bi se spriječio odlazak radne snage.
Objašnjava da na tržištu rada postoje materijalne i nematerijalne naknade. Prva uključuje plaću i sve beneficije, dok su nematerijalne sve ostalo što se koristi za privlačenje radnika.
- Kako se BiH razvija, godine prolaze, postoji manjak radne snage, a sve se više naglašavaju takozvane nematerijalne kompenzacije, koje mogu biti banalne. Na primjer, netko želi da mu bude toplo ili hladno na poslu, da mu bude tiho... Međutim, one mogu biti i ključne, poput zaposlenika koji žele vrtić u tvornici, što je kod nas već slučaj. Ili žele da im se riješi stambeno pitanje, kaže Čavalić, dodajući da je to nešto što je prisutno u cijelom svijetu u tržišnim gospodarstvima.
Prema njegovim riječima, to je dio strategije privlačenja kvalitetne radne snage, jer u nekom trenutku za radnika više nije važno hoće li plaća biti 100, 200, 300 maraka veća.
Ističe da je do sada pitanje stanovanja zaposlenika uglavnom bilo vezano uz ugovore o upravljanju, ali da je fokus sada na proizvodnim radnicima opravdan i ima smisla. Napominje da sve u konačnici definira tržište te naglašava da ako postoji velika potražnja za određenim profilom radne snage, vrlo je vjerojatno da će poslodavci tražiti načine kako privući i zadržati te ljude. Kao primjer navodi dolazak stranih radnika iz zemalja poput Indije, Nepala i Bangladeša u Bosnu i Hercegovinu, za koje poslodavci često osiguravaju smještaj.
- Kad dođu k nama, imaju krov nad glavom, a to je u interesu poslodavca. Ne govorimo nužno o stanovima, već govorimo o minimalnim životnim uvjetima koji im se moraju osigurati, kaže Čavalić, zaključujući da tvrtke koje žele produktivne i zadovoljne radnike moraju sve više razmišljati o nematerijalnim pogodnostima i staviti naglasak na druge oblike kompenzacije, što se na Zapadu proučava desetljećima u okviru menadžmenta.
