"BILA je to briljantna akcija spašavanja", rekao je HDZ-ov saborski zastupnik Mislav Herman odgovarajući zastupnici Marijani Puljak u Saboru. Dodao je da nitko neće "od Omiša raditi Novi Sad".
Njegova izjava uslijedila je 76 dana nakon katastrofalnog požara kod Omiša u kojem je život izgubilo šestero ljudi. U požaru i od posljedica zadobivenih ozljeda umrli su Dragana Antešević, Drago Lelas, Katica Nikolić, Ivana Kovačić, Jozo Kovačić i Grozdana Kovačić.
Iako je od tragedije prošlo više od dva mjeseca, još nema odgovora na ključna pitanja o postupanju nadležnih službi. Naime, da bi se akcija spašavanja mogla nazvati briljantnom, trebalo bi znati jesu li stanovnici na vrijeme upozoreni, kada je naređena evakuacija i jesu li nadležne službe međusobno uskladile svoje odluke. Velik dio tih informacija još nije javno dostupan. Herojstvo je neupitno, no pravo je pitanje je li sustav funkcionirao. No krenimo redom.
Što se dogodilo te večeri?
Prema izvještaju DORH-a, požar je izbio 13. kolovoza 2026. oko 20 sati u šumskom predjelu uz cestu u Lokvi Rogoznici. Dojava vatrogasnom centru evidentirana je oko 20:15, odnosno u 20:18 prema kasnijem odgovoru Hrvatske vatrogasne zajednice (HVZ).
Nošen snažnim vjetrom, požar se preko priobalnih naselja proširio sve do Omiša. Zahvatio je područje dugo oko 23 kilometra i široko do 1.5 kilometara, odnosno približno 1000 hektara. Vatrogasci, druge službe i građani sudjelovali su u opsežnoj i iznimno opasnoj akciji spašavanja.
Opseg evakuacije i izostanak upozorenja
Evakuirano je oko 2500 ljudi, 194 osobe spašene su morskim putem, a angažirane su stotine vatrogasaca. Spašavanje tisuća ljudi može biti uspješno, a da pritom ostaju ozbiljna pitanja o tome jesu li institucije učinile sve kako bi spriječile ugrožavanje njihovih života.
Tijekom požara nisu korišteni ni Sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizama (SRUUK) ni sirene. Dio ljudi spas je tražio u moru, na pedalinama i privatnim brodicama. I dalje nije poznato točno vrijeme donošenja odluke o evakuaciji, a pojedini prometni pravci bili su blokirani ili zatvoreni. Upravo su to neka od pitanja na koja nadležne institucije još nisu dale potpune odgovore.
Kada je naređena evakuacija?
Ivan Barišić, predsjednik udruge Volim Omiš, kaže da je udruga od šest institucija zatražila dokumentaciju o korištenju SRUUK-a, evakuaciji, zapovijedanju i zatvaranju državne ceste DC553. Udruga ni 76 dana nakon tragedije nije dobila sve tražene odgovore.
Prema odgovoru HVZ-a, koji potpisuje glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, prve dojave Županijskom vatrogasnom operativnom centru i Centru 112 stigle su 13. kolovoza u 20:18. Već u 20:25 počelo je upućivanje dodatnih vatrogasnih snaga, a zbog ugroženih života i objekata zapovjeđena je obrana Ivašnjaka.
Zašto nije poslana poruka upozorenja?
Jedno od najvažnijih pitanja odnosi se na SRUUK, sustav kojim se građanima na ugroženom području mogu slati upozorenja na mobitele. MUP je potvrdio da je sustav tijekom požara radio bez tehničkih poteškoća, ali Ravnateljstvo civilne zaštite nije dobilo zahtjev za njegovo aktiviranje.
Nije zaprimljen ni zahtjev za aktiviranje sirena. MUP ističe da su postojali i drugi načini upozoravanja te da je vatrogascima prioritet bila neposredna evakuacija. Ipak, iz tog odgovora nije jasno zašto SRUUK nije korišten istodobno s drugim mjerama.
Tko odlučuje o aktiviranju sustava upozoravanja?
Prema pravilniku, kod požara velikih razmjera odluku o upozoravanju donosi glavni vatrogasni zapovjednik ili ovlaštena osoba. Zahtjev mogu podnijeti i načelnici lokalnih i županijskih stožera civilne zaštite. Ako elektronička dostava nije moguća, odluka ili zahtjev mogu se prenijeti i usmeno, uz naknadnu pisanu dostavu. Zato je važno utvrditi ne samo tko je mogao zatražiti upozorenje nego i tko je procjenjivao je li ga potrebno poslati.
U odgovoru koji je potpisao Tucaković ne navodi se je li aktiviranje SRUUK-a uopće razmatrano.
Rakarova kritika proturječnih objašnjenja
"Službeno objašnjenje zašto je SRUUK u Omišu šutio glasi da je požar bio prebrz, noć preduga, a bura prejaka. Iako je sve to točno, ujedno je i potpuno nebitno. Premijer kaže da nije bilo vremena, župan kaže da poruku nisu htjeli poslati da ne izazovu paniku", ističe informatički stručnjak Marko Rakar.
Rakar smatra da su takva objašnjenja međusobno proturječna. Dodaje da bi SRUUK mogao biti koristan čak i da je upozorenje poslano sa zakašnjenjem od sat vremena, jer bi građani i turisti dobili informacije o evakuaciji i sigurnim pravcima kretanja.
Poruke koje nikada nisu poslane
"Mogao je poslati poruku gdje je zborno mjesto, kojom cestom se ne ide, gdje pristaju brodovi i gdje pratiti službene informacije. Omišani su znali što raditi kad brdo iznad kuće gori, ali turist iz Linza koji prvi put u životu vidi šumski požar ne zna ni kako se zove mjesto u kojem spava. Sustav od 8.4 milijuna eura zna poslati poruku na engleskom i njemačkom. U Omišu nitko nije ni zatražio aktiviranje SRUUK-a i slanje poruka.
To nije tehnički kvar nego strateški problem: imamo alat za upravljanje krizom, ali nemamo nikoga tko se usudi njime upravljati", ističe Rakar.
Što se događalo na cestama i alternativnim pravcima?
Otvorena su i pitanja o zatvaranju prometnica tijekom požara. Hrvatske ceste navode da su u 21:21 obaviještene da je Jadranska magistrala (D8) kod Lokve Rogoznice zatvorena za sav promet.
U 23:44, na izričit zahtjev vatrogasaca koji rade na osiguranju obilaznice u Omišu, izdan je nalog za obustavu prometa na omiškoj obilaznici. Samo četiri minute kasnije, prema Hrvatskim cestama, uz suglasnost vatrogasnog zapovjednika odlučeno je da se blokira samo ulaz prema Makarskoj kod tunela Komorjak.
Barišić smatra upitnim to što su takvu odluku donosila trojica vatrogasaca s jednim vatrogasnim vozilom, koji su bili zaduženi za osiguranje ili netko njima nadređeni iz Hrvatskih cesta.
"Zanima nas je li normalno da policiji koja provodi evakuaciju po nalogu stožera civilne zaštite zapravo naređuju vatrogasci hrvatskih cesta, o tome hoće li ona biti otvorena ili zatvorena", ističe Barišić. Dodaje da je riječ bila o jedinom alternativnom prometnom pravcu jer je u samom Omišu promet bio potpuno blokiran.
Nejasnoće oko prohodnosti prometnica
Izlaz prema Naklicama i Splitu ostavljen je otvoren radi evakuacije. Hrvatske ceste tvrde i da je hitnim službama prolaz bio omogućen cijelo vrijeme.
No nije poznato jesu li svi ugroženi građani mogli doći do otvorenog pravca, jesu li znali da je prohodan i jesu li policijski punktovi na terenu postupali u skladu s prometnim režimom koji opisuju Hrvatske ceste.
Barišić je za Index rekao da je udruga upravo te informacije zatražila dopunskim upitom policiji, ali odgovor još nije dobila. Kako ističe potrebno je razjasniti tko je i na temelju čije odluke zatvarao ili ograničavao promet, kada su ograničenja uvedena i ukinuta, kako su policija, vatrogasci i upravitelj cesta međusobno komunicirali te jesu li postojali unaprijed određeni alternativni pravci za evakuaciju stanovništva i prolaz interventnih vozila.
"Tražimo da se odgovornost ne prebacuje s jedne institucije na drugu, nego da se utvrdi stvarni slijed događaja na temelju službenih evidencija, zapovijedi, zapisnika i komunikacije među službama", ističe Barišić.
Uzrok požara nije jedino pitanje
DORH i policija još provode izvide o požaru. Prema posljednjem dostupnom priopćenju, dodatno kemijsko-fizikalno vještačenje naloženo je 4. rujna splitskom Kemijsko-tehnološkom fakultetu, ali još nije dovršeno niti su zaprimljeni rezultati. Međutim, utvrđivanje uzroka požara nije isto što i provjera postupanja nadležnih službi nakon njegova izbijanja.
Čekanje rezultata vještačenja ne daje odgovor na pitanja kada je naređena evakuacija, kako su građani upozoravani i zašto nije aktiviran SRUUK. Upravo zato Hermanova ocjena o "briljantnoj akciji spašavanja" ostaje politička ocjena. Za potpunu procjenu postupanja nadležnih službi potrebna je javna objava svih dokumenata.
Dok ti podaci nisu dostupni, ostaje neodgovoreno ključno pitanje: jesu li građani na vrijeme dobili sve informacije koje su im mogle pomoći da se zaštite?
