Što zapravo znači šutnja na mini državni udar s izborom glavnog pregovarača s EU?

Iako je Izaslanstvo Europske unije u Sarajevu u razgovorima s vodećim dužnosnicima poduprlo stav da se glavni pregovarač Bosne i Hercegovine i Europske unije treba birati procedurom kroz Vijeće ministara te potvrditi u Predsjedništvu zemlje, njihova javna šutnja ohrabrila je mini državni udar koji ovih dana priređuju stranke probošnjačke i srpske “trojke” u utrci da zauzmu nekoliko traženih pozicija.

Naime, odluka Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao samo jednoga od dvaju domova, da na sebe preuzme ovlasti naložiti uspostavu ureda, nakon čega se počelo prikupljati prijave kandidata za te pozicije, više priliči šibicarskim negoli ozbiljnim političkim i državnim poslovima.

Podjela u RS-u

Ponovno, uz (blagoslov) šutnju Izaslanstva EU-a, koje se očito ne želi konfrontirati sa strankama iz političkog Sarajeva i tamošnjom medijskom javnošću. Jedino koje može predložiti uspostavu Ureda glavnog pregovarača, odnosno provesti proceduru kandidiranja, je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. No, hrvatska strana ima problem s tim da eventualno proces imenovanja i izbora institucije glavnog pregovarača, koji će imati tri ureda, završi tako da eventualno nametnuti član državnoga vrha Željko Komšić progura kandidata koji bi radio protivno interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu se još jednom odvija politička drama u kojoj, kao i obično, glavnu riječ imaju stranke iz redova “trojki”. Iako je cijeli proces trebao biti proceduralno usmjeren prema Vijeću ministara, koje je jedino tijelo s pravom imenovanja ključnih državnih pregovarača, izborni šefovi iz bošnjačkih i srpskih političkih stranaka već su odlučili da je najbolje preuzeti kontrolu u svoje ruke.

Prava drama počinje se razvijati kada se pogledaju kandidature za glavnog pregovarača. Iako je nejasno hoće li uopće “kandidati” postati wannabe glavni pregovarači, stranke u Sarajevu i izvan njega već su istaknule svoje favorite. U ovom političkom kaosu uočava se nekoliko imena. Naime, među kandidatima iz Republike Srpske ističe se Branko Nešković, bivši veleposlanik BiH u Velikoj Britaniji, koji je na kraju dobio potporu oporbenih stranaka. Međutim, i to se nije dogodilo bez prepreka jer je unutar samih oporbenih stranaka došlo do podjela, a najviše nesuglasica nastalo je zbog odluke da se podrži Nešković, dok su iz SDS-a poslije, kada je sve bilo gotovo, izjavili da je za njih neprihvatljivo da bude izabran ovaj kandidat. Pa su ugurali Mirka Šarovića. U isto vrijeme, na političkoj sceni u FBiH stranke “trojke” ponovno su pokazale podjele i nesuglasice. Naša stranka i SDP odabrali su svoje kandidatkinje za zamjenice glavnog pregovarača – Lejlu Hasanović i Lejlu Ramić-Mesihović. Ali i ovdje postoji nesigurnost. Stranka Narod i pravda (NiP) još nije odlučila koga će postaviti. SDA se pak nada da će na izborima 2026. godine biti u boljoj poziciji i da će tada moći kontrolirati cijeli proces. Uz sve ove političke vrtuljke, postavlja se i pitanje mogućeg kandidata iz redova HDZ-a.

HDZ neće

Mediji u Sarajevu špekulirali su imenom Tonke Krešić-Gagro, savjetnice predsjedateljice Vijeća ministara BiH Borjane Krišto. No, HDZ je odranije jasno poručio da mu ne pada na pamet sudjelovati u proceduri koju vodi Zastupnički dom jer je cijeli proces, prema njima, nezakonit, neustavan i kontaminiran. U cijeloj ovoj situaciji, koja je sve samo ne proceduralno jasna, političke stranke u BiH ponovno gube iz vida osnovne ciljeve za koje bi se trebale boriti – za bolju i stabilniju državu koja ima jasnu perspektivu prema Europskoj uniji. Umjesto toga, BiH je ponovno u političkoj igri gdje je svaki korak političkog odlučivanja podložan manipulacijama i interesnim borbama koje ne vode ničemu dobrom. Politizacija svih važnih pozicija, koja već dulje vrijeme traje, samo dodatno usporava put Bosne i Hercegovine prema EU jer se, umjesto političkih dogovora i konsenzusa, nađu među preprekama koje neće nestati bez obzira na to koliko godina prošlo. Nažalost, dok političke elite nastavljaju razmišljati o vlastitim interesima, BiH se opet nalazi na raskrižju, gdje gubi dragocjeno vrijeme. Izbori za glavnog pregovarača, kao i slični politički procesi, mogli su biti prilika za konsolidaciju vlasti i nastavak europskih integracija. Međutim, političkim manipulacijama i populizmom dvije “trojke” samo se udaljavaju od tih ciljeva, dok Bosna i Hercegovina ostaje zarobljena u vlastitim političkim podjelama.

izvor: večernji list