|Urednik
Slaven Raguž u intervjuu upozorava na neodrživ aparat u BiH. Saznajte zašto 90.000 zaposlenih u čistoj administraciji vodi državu prema krahu.
Dok se politička scena u Bosni i Hercegovini uglavnom bavi kozmetičkim izmjenama zakona, ekonomska stvarnost iza kulisa otkriva neodrživ sustav koji doslovno troši sam sebe. Analize inozemnih agencija za kreditni rejting, poput uglednog Standard & Poor's, upozoravaju da trenutačna arhitektura vlasti u zemlji ima rok trajanja od svega pet do sedam godina fiskalne stabilnosti.
Izborni zakon nije glavni problem, nego cijela arhitektura zemlje
Predsjednik HRS-a Slaven Raguž u svom je intervjuu otvoreno istaknuo da u državi fokus javnosti ne smije biti isključivo na Izbornom zakonu, već na hitnoj reformi cjelokupne i trenutačno potpuno neodržive arhitekture zemlje.
Prema njegovim riječima, ključni problem leži u nevjerojatno glomaznom sustavu koji guta zajednički novac.
Bosna i Hercegovina danas funkcionira u izuzetno teškim okvirima:
- 5 razina vlasti koje se međusobno preklapaju.
- 14 različitih zakonodavnih tijela.
- 600 izabranih dužnosnika koji sjede isključivo u izvršnoj vlasti.
Kada se na sve to zbroje razne agencije, uprave i popratne administracije, dobivamo podatak da na državnim jaslama sjedi čak 90.000 zaposlenih.
Raguž posebno naglašava šokantnu činjenicu: u ovu brojku od 90.000 ljudi uopće nisu uključeni prosvjetni radnici, zdravstveni djelatnici, policija niti pravosuđe.
Riječ je, dakle, isključivo o čistom birokratskom i administrativnom aparatu.Milijarde maraka za administraciju i korupciju
Ova ogromna birokratska mašinerija razlog je zašto čak 16 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) u BiH odlazi na financiranje te administracije.
U konkretnim brojkama, to je oko devet milijardi konvertibilnih maraka godišnje. Koliko je ovaj podatak izvan svih ekonomskih okvira, najbolje pokazuje usporedba s Europskom unijom, gdje je prosjek potrošnje na administraciju svega 5,9 posto BDP-a.
Uz preveliku administraciju, drugi golemi uteg oko vrata domaćeg gospodarstva je takozvani trošak korupcije. Kroz namještene natječaje, nepotrebne proračunske troškove i neefikasnu javnu potrošnju, zemlja godišnje gubi oko 14 milijardi maraka, odnosno čak 25 posto svog BDP-a.
Dok se u Danskoj na korupciju gubi tek 2 posto BDP-a, a u susjednoj Hrvatskoj 13,5 posto, BiH gubi svaku četvrtu zarađenu marku, što dugoročno vodi prema potpunom krahu sustava.
