Javnost u Bosni i Hercegovini svjedočila je oštrim reakcijama i osudama izjava državnog ministra financija Srđana Amidžića. Kritičari s bošnjačke i građanske političke scene s pravom su upozorili kako je nedopustivo građane i dužnosnike etiketirati prema njihovom vjerskom, umjesto ustavnom identitetu. Istaknuto je kako Ustav Bosne i Hercegovine poznaje isključivo konstitutivne narode, a ne religijske kategorije. S pravnog stajališta, ta je tvrdnja apsolutno točna.
Eksplozija ogorčenja na društvenim mrežama: Kada te zaboli vlastita medicina
Nakon Amidžićevih riječi, bošnjačka javnost i društvene mreže doslovno su buknule od ogorčenja. Tisuće komentara, statusa i tekstova preplavili su virtualni prostor osudama jer ih se naziva "vjerskim umjesto ustavnim identitetom" (odnosno muslimanima umjesto Bošnjacima). Gledajući sa strane, taj val bijesa otkriva nevjerojatnu količinu licemjerja. Isti oni krugovi i pojedinci koji danas pišu kilometarske statuse o obrani ustavnog dostojanstva, već godinama bez trunke srama to isto pravo uskraćuju drugima.
Dok se s jedne strane opravdano diže glas kada se pripadnici većinskog naroda svode na vjersku kategoriju, u isto vrijeme svjedočimo poraznoj praksi u kojoj se Hrvatima u Bosni i Hercegovini sustavno i javno uskraćuje to isto ustavno pravo. Nije nikakva tajna da se u velikom dijelu sarajevskih medija, ali i u svakodnevnim raspravama na tim istim društvenim mrežama, Hrvati redovito nazivaju isključivo „katolicima“, čime ih se svodi na vjersku manjinu unutar vlastite domovine.
Ako je svođenje naroda na religijske skupine opasno odstupanje od Ustava – a jest – onda to pravilo mora vrijediti jednako za sve. Ne može ustavni identitet Bošnjaka biti svetinja, dok se ustavni identitet Hrvata istovremeno degradira i negira kroz svakodnevni politički narativ.
Sramotna matrica: "Hrvati u Hrvatsku, Srbi u Srbiju"
Ovo licemjerje ide i korak dalje, do one najprizemnije i najopasnije retorike koja redovito ispliva na površinu. Kada god se Hrvati ili Srbi usprotive političkom inženjeringu ili majorizaciji iz Sarajeva, iz te iste "ogorčene javnosti" stižu sramotne poruke: "Ako vam se ne sviđa, idite u Hrvatsku" ili "Pakirajte se za Srbiju".
Ovakve izjave nisu samo uvrjedljive; one pokazuju duboko nerazumijevanje države u kojoj živimo. Hrvati i Srbi u BiH nisu nikakvi "gosti", niti su "doseljenici" koji bi trebali seliti preko granice. Hrvati su povijesni, konstitutivni i državotvorni narod Bosne i Hercegovine, koji je na svojoj zemlji i koji je tu zemlju gradio stoljećima. Slati Hrvate u Hrvatsku samo zato što traže svoja ustavna prava jednako je suludo i bezobrazno kao slati Bošnjake bilo kamo izvan granica BiH.
Ta matrica "vlasnika države" i "podstanara" mora konačno prestati ako ova zemlja želi imati ikakvu budućnost.
Povijesne činjenice vs. politički inženjering
Umorna od stalnih političkih manipulacija, javnost vrlo dobro pamti povijesni i ustavni razvoj ove zemlje. Činjenica je da su se kroz povijest službeni nazivi mijenjali, te da je ustavni pojam „Bošnjak“ uveden tek devedesetih godina prošlog stoljeća, zamijenivši dotadašnju odrednicu „Musliman“ u smislu nacionalne pripadnosti. No, umjesto da se poštuje ustavna evolucija i ravnopravnost svih strana, danas svjedočimo pokušajima političkog inženjeringa u kojem se ustavna prava Hrvata pokušavaju minimizirati. Svaki pokušaj da se Hrvate pretvori u vjersku manjinu ili da ih se tjera preko granice predstavlja izravan udar na stabilnost države.
Država se ne čuva deklaracijama, nego dosljednošću
Političke stranke, a posebno stranke „Trojke“ koje trenutno participiraju u vlasti, imaju priliku pokazati stvarnu institucionalnu odgovornost. No, ta se odgovornost ne dokazuje pisanjem prigodnih priopćenja za javnost i formalnim osudama onda kada je napadnut "njihov" kadar. Ona se dokazuje dosljednom obranom ustavnog poretka za svakog građanina i svaki narod na svakom pedlju ove zemlje.
Dok god političko Sarajevo bude žmirilo na činjenicu da se Hrvatima preglasavanjem, slanjem u susjedne države i medijskim etiketiranjem uskraćuju osnovna ustavna prava, svaka njihova osuda tuđeg šovinizma zvučat će isprazno i licemjerno.
Bosna i Hercegovina može opstati samo kao zemlja triju ravnopravnih naroda. Vrijeme je da političke elite shvate da se država ne čuva riječima, nego neselektivnim poštivanjem Ustava i institucija.
