Priča o deminerima u Bosni i Hercegovini godinama je ista – izuzetno rizičan posao, nedovoljno pravno priznanje i neizvjesna budućnost za ljude koji su desetljećima čistili mine i spašavali živote. Dok čekaju donošenje novog Zakona o protuminskom djelovanju, mnogi demineri ostaju nezaposleni, bez isplaćenih naknada i bez jasne mogućnosti mirovine.
Istovremeno, BIH je i dalje jedna od zemalja u Europi najviše pogođenih minama. Ključno pitanje ostaje – tko će čistiti preostala minska polja ako iskusni demineri napuste posao? O tome se raspravljalo u emisiji Novi dan, gdje su gosti bili deminer Amir Mehanović, ravnatelj BHMAC-a Enis Horozović i predstavnik Ministarstva civilnih poslova BIH Mijo Pranjić.
Amir Mehanović, koji se razminiranjem bavi od 1997. godine, kaže da je opasnost sastavni dio njegovog svakodnevnog života.
„Razminiranjem se bavim od svibnja 1997. godine. Bilo je to uvođenje humanitarnog razminiranja putem međunarodnih organizacija, konkretno Ronca, gdje sam imao svoj prvi posao. Kad me pitate kako danas razmišljam – nakon 30 godina, to je za mene rutina. Nekima je to strašno, ali ja znam proceduru i znam što mogu očekivati.“
Međutim, naglašava da je psihološki pritisak ogroman.
“Posao je opasan, ali i psihički težak. Ozlijeđen sam na radilištu za razminiranje. Nisam se uplašio, ali nisam mogao spavati jer je čovjeku bila otkinuta noga. Umro je sedam metara od mene. To su stvari koje ostaju.”
Dodaje da su i uvjeti rada izuzetno teški.
“Pritisak je stalan – vremenski uvjeti, teren, opterećenje. Konfiguracija Bosne i Hercegovine je takva da je mnogim terenima izuzetno teško pristupiti. To nije lak posao.“
Jedan od najvećih problema, kako ističe Mehanović, jest nedostatak beneficiranog radnog staža, iako ga zakon predviđa.
„2002. godine donesen je zakon o razminiranju i u njemu piše da postoji beneficija za staž – četiri mjeseca godišnje. Ne piše ništa o izuzećima. A ja, na primjer, nemam nikakve beneficije za staž. Nitko mi ih nikada nije isplatio.”
Objašnjava da postoje i sudske presude koje potvrđuju pravo na povlaštenu uslugu.
“Postoji konačna presuda da izvođači radova i viši službenici za kontrolu kvalitete trebaju biti plaćeni četiri mjeseca. To je uvjet za poslovanje – da deminer bude plaćen za svoju uslugu.”
Ravnatelj BHMAC-a Enis Horozović priznaje da problem leži u zakonskom okviru.
„Potpuno se slažem da je tako trebalo biti. Nažalost, stari zakon o razminiranju nije prepoznavao zaposlenike BHMAC-a koji ulaze u minsko polje kao deminere.“
Objašnjava da se mnogim radnicima formalno upravlja kao “izviđačima” ili kontrolorima, iako obavljaju isti rizičan posao.
„Imali smo pozicije izviđača, viših časnika za kontrolu kvalitete, inspektora, ali to su ljudi koji idu u minska polja.“
Dodaje da postoji pokušaj promjene zakona.
“Taj je zakon donesen 2002. godine. Sada smo iznijeli prijedlog koji to rješava. Ovo je drugi put da pokušavamo promijeniti zakon. Nadam se da će biti usvojen.”
Horozović je također podijelio svoje osobno iskustvo s terena.
“Bio sam na Golom brdu kod Hadžića. To je katastrofa gdje ljudi rade. Kad sam napustio to radilište, trebao mi je kisik, trebala mi je prva pomoć. A zamislite da tamo radite svaki dan.”
Ističe da opasnost ne bira radno mjesto.
„Možete ući u minsko polje i životinja udaljena 20 metara mogla bi aktivirati minu. Rizik je isti, bez obzira na to kako ste formalno klasificirani.“
Mijo Pranjić iz Ministarstva civilnih poslova BiH objašnjava da su institucije svjesne problema.
„Važeći zakon iz 2002. godine prepoznavao je samo deminere kao osobe koje izravno provode deminiranje. Osobe koje izviđaju teren, provode nadzor i certificiranje ulaze u minska polja, ali se ne priznaju kao demineri.“
Dodaje da je sudska praksa već potvrdila rizik njihovog rada.
“Sud Bosne i Hercegovine pravomoćno je presudio da te osobe obavljaju zadatke visokog rizika za zdravlje i život te da na teren izlaze s punom opremom za razminiranje.”
Novi zakon bi trebao ispraviti tu nepravdu.
„U nacrtu novog zakona jasno smo definirali osoblje uključeno u deminiranje, uključujući izviđače, kontrolore i ostale. Međutim, još uvijek čekamo mišljenja entitetskih vlada.“
Mehanović ističe da problem nije samo zakon, već i nejednak tretman među pirotehničarima.
„Pinoprerađivači u Oružanim snagama godinama imaju pogodnosti. Civilna zaštita ima pogodnosti. A u komercijalnim tvrtkama to nije slučaj.“
Dodaje da postoje iznimke.
“Postoje tvrtke koje isplaćuju beneficije, ali to nije sustavno riješeno. I onda imate situaciju u kojoj neki rade isti posao, a drugi nemaju ista prava.”
Horozović je također iznio podatke o žrtvama.
„Nakon rata imali smo 1782 minska incidenta, 625 smrtnih slučajeva. Od toga je poginulo 52 ili 53 pirotehničara.“
Ove brojke dodatno ukazuju na teškoću i opasnost posla koji obavljaju.
Dok zakon čeka na usvajanje, a iskusni radnici napuštaju sektor, ostaje ključno pitanje – tko će obavljati taj posao u budućnosti?
Demineri upozoravaju da bez sistemskog rješenja i adekvatnog priznanja njihovog rada, BiH riskira da ostane bez ljudi koji godinama obavljaju jedan od najopasnijih poslova u zemlji – razminiranje i spašavanje života.
Federalni ministar zdravstva Nediljko Rimac potvrdio je kako su osigurana značajna financijska sredstva za izgradnju nove bolnice u Livnu, čime je napravljen važan iskorak u jačanju zdravstvenog sustava na području Federacija Bosne i Hercegovine.
11. tra 2026.
Pročitaj više
Istup zastupnika Sanela Kajana o slučaju murala u Mostaru otvorio je niz polemika u javnom prostoru. Kritičari upozoravaju da se pojedini aspekti ovog pitanja tumače jednostrano, bez uvažavanja složenog konteksta i osjetljivosti teme. U nastavku prenosimo njegovu objavu u cijelosti.
11. tra 2026.
Pročitaj više
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić osvrnuo se na sve učestalije pokušaje reinterpretacije rata u Bosni i Hercegovini, upozoravajući na narative koji umanjuju ulogu domaćih boraca u obrani zemlje.
11. tra 2026.
Pročitaj više
Vlada Federacije BiH prihvatila je Inicijativu Federalnog ministarstva trgovine o privremenom ukidanju carine od deset posto na uvoz nafte i naftnih derivata iz trećih zemalja (izvan EU, zemalja CEFTA-e i zemalja s kojima Bosna i Hercegovina ima sporazume o posebnim odnosima, te zemalja kojima EU nije uvela sankcije) na razdoblje od 180 dana.
10. tra 2026.
Pročitaj više