⛅Vitez13°C·AQI: Dobar
Pritisak na Sud BiH nakon presude Šerifu Patkoviću: Na udaru sutkinja Željka Marenić

Pritisak na Sud BiH nakon presude Šerifu Patkoviću: Na udaru sutkinja Željka Marenić

Web
|Urednik

Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine u studenom 2026. godine izrekao prvostupanjsku presudu od deset godina zatvora Šerifu Patkoviću, bivšem zapovjedniku Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade Armije RBiH, za ratni zločin u selu Dusina kod Zenice, u dijelu sarajevskih medija pokrenuta je snažna kampanja protiv sutkinje Željke Marenić.

Prednjači u tome sarajevski portal Izdvojeno.ba, koji pod krinkom propitivanja sustava za dodjelu predmeta (CMS) te izvlačenja detalja iz njezine ratne prošlosti na Ilidži, otvoreno dovodi u pitanje legitimitet sudskih procesa. 

U tekstu se optuženici za najteže ratne zločine nazivaju „herojima“ i „patriotima“ koji su se, kako navode, branili od „srpsko-hrvatskog agresora“.

Popis predmeta koji otkriva razmjere stradanja Hrvata
Ironija ovakvih medijskih napada leži u činjenici da upravo popis predmeta u kojima je sutkinja Marenić sudjelovala kao predsjedavajuća ili članica sudskog vijeća najbolje oslikava razmjere stradanja hrvatskog naroda tijekom Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini.
Kroz te se procese, naime, nisu sudili „herojski podvizi“, već sustavni zločini nad hrvatskim civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a na nekim od najtežih stratišta:
• Dusina kod Zenice: Proces protiv Šerifa Patkovića za mučko ubojstvo deset osoba – devet zarobljenih pripadnika HVO-a i jednog srpskog civila – počinjeno u siječnju 1993. godine na samom početku bošnjačko-hrvatskog sukoba, kada su zarobljenici strijeljani, a zapovjedniku Zvonku Rajiću prema svjedočenjima izvađeno srce.
• Uzdol kod Prozora: Postupak protiv Envera Buze, pravomoćno osuđenog na osam godina zatvora zbog masakra u kojem je ubijeno 29 hrvatskih civila i 12 vojnika HVO-a.
• Trusina kod Konjica: Suđenje pripadnicima postrojbe „Zulfikar“ (Mensur Memić i ostali, te izdvojeni predmet protiv Zulfikara Ališpage) za pokolj 22 Hrvata u travnju 1993. godine.
• Travnik i odred „El Mudžahid“: Povijesni, prvi predmet ratnih zločina pred Sudom BiH protiv Abduladhima Maktoufa zbog otmice hrvatskih i srpskih civila u Travniku 1993. godine.
• Zločini u Bugojnu: Predmet protiv Osmana Šege zbog zločina nad zarobljenim Hrvatima u bugojanskim logorima.
• Logor „Silos“ u Tarčinu

Osim navedenih stratišta hrvatskog naroda, sutkinja Marenić vodila je i procese protiv bivšeg zapovjednika Petog korpusa Armije RBiH Atifa Dudakovića i još 15 pripadnika tog korpusa (Sanel Šabić, Ibrahim Šiljdedić, Safet Salihagić i dr.) za zločine u Bosanskoj Krajini te predmete u Bosanskoj Krupi i Bužimu.

Pritisak na pravosuđe kad presude ne odgovaraju političkom narativu
Ovakva reakcija dijela bošnjačke javnosti i portala poput Izdvojeno.ba ponovno ukazuje na duboko ukorijenjena dvostruka mjerila u poimanju ratnih zločina i pravde u Bosni i Hercegovini. Dok se presude hrvatskim i srpskim dužnosnicima dočekuju kao apsolutna pravda i nepobitna istina, svaka presuda koja dokazuje da su i pripadnici Armije RBiH činili teške i organizirane zločine nad hrvatskim stanovništvom nailazi na diskreditaciju sudaca i tvrdnje o „političkim montažama“.

Pritom se u ovim medijskim napadima namjerno prešućuje ključna činjenica o načinu rada Suda BiH. Presude ne donosi pojedinac, već sudska vijeća većinom glasova. Tako su u vijeću koje je osudilo Šerifa Patkovića, uz sutkinju Marenić, sjedile i sutkinje Tanja Curović i Minka Kreho, dok u obnovljenom postupku protiv Zulfikara Ališpage vijeće uz nju čine Minka Kreho i dugogodišnji predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija. Prozivati isključivo jednu sutkinju zbog njezine nacionalnosti ili ratnog prebivališta, dok se zanemaruje da su iste odluke donijeli i suci iz reda bošnjačkog naroda, predstavlja klasičnu manipulaciju javnošću.

Pokušaj prebacivanja fokusa s dokazanih zločina u Dusini, Trusini ili Uzdolu na ratni životopis sutkinje Marenić predstavlja izravan pritisak na neovisnost pravosuđa. Za obitelji hrvatskih žrtava koje više od tri desetljeća čekaju istinu o svojim najmilijima, ovakvi medijski napadi samo su potvrda koliko je teško doći do pravde u ambijentu u kojem se zločini nad Hrvatima i dalje pokušavaju opravdati ili umanjiti.