⛅Vitez13°C·AQI: Dobar
Europa gori na ulicama, a BiH na internetu

Europa gori na ulicama, a BiH na internetu

Web
|Urednik

Dok se ulicama europskih metropola posljednjih tjedana valjaju masovni prosvjedi zbog rasta troškova života, inflacije i socijalne nepravde, u Bosni i Hercegovini bunt ima sasvim drugačiji oblik.

Ovdje se nezadovoljstvo ne mjeri brojem ljudi na trgovima, već brojem komentara, lajkova i ljutitih emotikona. U BiH građanski aktivizam počinje, ali i završava na društvenim mrežama – u prostoru u kojem svi imaju glasan stav o svemu, dok u stvarnom svijetu vlada zaglušujuća tišina.

„Sramota za ovako nisku kaznu“, „Na liječnički pregled čekam mjesecima“, „Pustite dijete na slobodu“, „Na natječajima prolaze samo podobni“, „Sebi su podigli plaće dok narod gladuje“ – tek su djelić svakodnevnog digitalnog folklora. No, čim se ugase ekrani pametnih telefona i računala, energija bunta ispari.

Iluzija građanske hrabrosti
Stručnjaci upozoravaju da ovakav oblik „aktivizma iz udobnosti vlastitog doma“ opasno podsjeća na političko pametovanje iz fotelja koje ne proizvodi nikakav stvarni pritisak na donositelje odluka. Sociologinja Smiljana Vovna smatra da je jedan od ključnih korijena ove pasivnosti duboka politička ovisnost društva.

„Jako je mali broj ljudi koji neovisno politički razmišljaju svojom glavom i ne govore ono što im netko drugi kaže da trebaju govoriti. Najjači smo, nažalost, za tipkovnicom, na društvenim mrežama“, ističe Vovna za BHRT.

Prema njezinim riječima, u javnosti se stvorila pogrešna predodžba da se pisanjem oštrog komentara na internetu ispunjava građanska dužnost. Digitalni bijes tako postaje svojevrsni ispušni ventil: građani izbace frustraciju u virtualni prostor, osjete kratkotrajno olakšanje da su „nešto rekli“, a sustav ostaje potpuno netaknut.

Podijeljeno društvo kao idealan poligon za vlast
Osim lažnog osjećaja angažiranosti, građansku solidarnost godinama nagriza duboka rascjepkanost društva. Novinar i kolumnist Zlatko Dukić upozorava da najveći problem leži u podjelama koje traju više od tri desetljeća, a koje onemogućuju stvaranje zajedničkog fronta oko osnovnih životnih pitanja.

„Podijeljeni smo nacionalno, podijeljeni smo moralno, podijeljeni smo društveno, profesionalno i na taj se način vlasti očito stavlja na raspolaganje prostor da radi što želi i što joj odgovara, jer toj istoj vlasti odgovara nepismen, neinformiran i neodgojen birač“, naglašava Dukić.

U takvom okruženju, svaki pokušaj socijalnog bunta vrlo se brzo i vješto preusmjeri na teren identitetskih i nacionalnih tema, čime se u korijenu sasiječe svaka pomisao na zajednički izlazak na ulicu.

Strah od gubitka i ono malo što se ima
Međutim, iza šutnje na ulicama ne stoji samo lijenost ili podijeljenost, već i duboko ukorijenjen egzistencijalni strah. 

U zemlji u kojoj je javni sektor najveći poslodavac, a radna mjesta često ovise o stranačkoj iskaznici ili naklonosti lokalnih moćnika, javni istup nosi visoku cijenu. Ljudi se boje da bi ih izlazak na prosvjed mogao koštati posla, kredita ili sigurnosti obitelji.

Zato se bira anonimnost interneta.
 Lakše je sakriti se iza profila bez imena i fotografije nego stati imenom i prezimenom ispred institucija. Istodobno, oni najenergičniji – mladi i radno sposobni ljudi koji bi trebali biti nositelji društvenih promjena, svoj su najglasniji prosvjed već izrazili kupnjom jednosmjerne karte za odlazak iz zemlje.

Stvarnost ne čeka lajkove

A dok se na društvenim mrežama vode beskonačne rasprave, stvarnost postaje sve surovija. 
Radnici preživljavaju na rubu egzistencije, umirovljenici ovise o javnim kuhinjama i humanitarnim paketima, bolesna djeca liječe se putem humanitarnih telefona, a kršenje zakona i korupcija u javnim institucijama postali su dio svakodnevice na koju se gotovo nitko više ni ne osvrće.

Sve je to svima dobro poznato, ali ostaje zaključano unutar algoritama društvenih mreža. Dok tonemo u sve dublje siromaštvo i beznađe, čini se da nam je postalo važnije kako ćemo svoju muku sročiti u status koji će skupiti više reakcija, nego kako ćemo se za svoja prava izboriti tamo gdje se promjene jedino i događaju – u stvarnom svijetu.