Plinski projekt koji BiH treba: Objašnjenje Južne interkonekcije

Model o kojem se pregovara značio bi da zasad neimenovani američki privatni investitor financira, gradi i upravlja plinovodom određeno razdoblje, nakon čega bi bio vraćen Bosni i Hercegovini.

Zašto je ovaj plinovod važan?
BiH nema vlastitu proizvodnju plina i trenutno se opskrbljuje isključivo ruskim plinom, koji dolazi Turskim tokom preko Srbije, jedinim plinovodom od Zvornika do Sarajeva, koji je izgrađen prije 40 godina.

Bugarska je najavila da bi mogla obustaviti transport ruskog plina 2028. U takvom scenariju, Bosna i Hercegovina, bez alternativne rute, mogla bi ostati bez plina za industriju, a kućanstva u glavnom gradu bez grijanja.

Postojeća plinska mreža u Bosni i Hercegovini duga je otprilike 240 kilometara i smatra se nerazvijenom. Glavni potrošači su industrija i kućanstva u Sarajevu. Plinovod od Zvornika do Sarajeva, dug otprilike 120 kilometara, izgrađen je 1979. godine, a kasnije je proširen ogrankom prema Zenici i Travniku u središnjoj Bosni. Plinovod može transportirati do otprilike 750 milijuna kubičnih metara plina godišnje.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2024. godini uvezla je oko 225 milijuna kubičnih metara plina. Promatrajući entitete, Republika Srpska troši oko 30 milijuna kubičnih metara, a ostatak troši Federacija BiH.

Usporedbe radi, magistralni i regionalni plinovodi u Hrvatskoj dugi su oko 2700 kilometara, a distribucijski plinovodi do potrošača dugi su oko 15 000 kilometara, dok je potrošnja iznosila oko 2,33 milijarde prostornih metara.

Glavni plinovodi kroz Srbiju dugi su oko 2600 kilometara, a distribucijski plinovodi oko 20 000 kilometara, dok je potrošnja u 2024. iznosila oko 2,8 milijardi prostornih metara.

Što je Južna plinska interkonekcija?
Južna interkonekcija je planirani plinovod koji bi povezao Bosnu i Hercegovinu s hrvatskim plinskim sustavom i terminalom za ukapljeni prirodni plin (LNG) na otoku Krku. Ruta bi počinjala u Travniku u središnjoj Bosni, vodila preko Tomislavgrada i Posušja u zapadnoj Hercegovini, prelazila granicu kod Imotskog i spajala se s hrvatskom plinskom mrežom na području Makarske, s nastavkom prema Splitu. Planiran je i ogranak plinovoda od Posušja do Mostara.

Hrvatska bi također morala izgraditi plinovod dug oko 75 kilometara od Splita (Dugopolja) do Imotskog, na koji bi se priključio plinovod iz Bosne i Hercegovine.

Koliko bi koštala izgradnja?
Dionica na teritoriju Bosne i Hercegovine bila bi dugačka otprilike 170 kilometara. Procijenjeni trošak izgradnje danas je između 405 milijuna i 810 milijuna eura, ovisno o konfiguraciji terena, materijalima i ostalim troškovima.

Kako bi se nova ruta spojila na postojeći sustav?
Kod Travnika bi se plinovod spojio na postojeći sustav prema Zenici i Sarajevu. To bi omogućilo transport plina u Srbiju. Zaseban projekt Sjeverne interkonekcije, koji bi povezao Zenicu sa Slavonskim Brodom u Hrvatskoj, također je u ranoj fazi planiranja.

Što je potrebno za početak radova?
Federacija Bosne i Hercegovine prvo mora dati koncesiju još neimenovanom američkom investitoru. Poseban zakon (lex specialis) usvojen početkom 2025. mora se izmijeniti kako bi se BH-Gas izričito naveo kao investitor i oslobodio troškova eksproprijacije zemljišta. Ako je investitor privatna američka tvrtka, mora se regulirati i pitanje naknade za zemljište koja će se isplaćivati ​​fizičkim i pravnim osobama.

Bosna i Hercegovina i Hrvatska morale bi potpisati međunarodni sporazum o ovom projektu, koji bi morali ratificirati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i oba doma Državnog parlamenta Bosne i Hercegovine, kao i Vlada i Sabor Republike Hrvatske.

Kako izgledaju terenski radovi?
Izgradnja plinovoda odvija se u nekoliko faza. Nakon što se izradi projektna dokumentacija, ishođuju se dozvole i rješava se izvlaštenje zemljišta. Zatim počinju terenske aktivnosti, uključujući pripremu trase, iskop, polaganje cijevi, ugradnju stanica te ugradnju sustava za nadzor i upravljanje.

Potrebno je izgraditi ne samo cjevovod, već i cijeli prateći infrastrukturni okvir, uključujući energetske priključke, pristupne ceste, vodovodnu mrežu i ostale pomoćne objekte. U završnoj fazi provode se sigurnosna ispitivanja, punjenje i probni rad, nakon čega se cjevovod pušta u rad.

Što je sljedeće?
Ako bi se administrativne pripreme završile u planiranom roku, izgradnja bi mogla započeti 2026. godine, što je rok koji su odredili sudionici pregovora s američkom stranom. Time bi Bosna i Hercegovina nakon gotovo pet desetljeća dobila alternativni pristup plinu i smanjila svoju ovisnost o jedinom postojećem ruskom izvoru.

Odakle bi dolazio plin za Bosnu i Hercegovinu?
Bosna i Hercegovina bi bila spojena na terminal za ukapljeni plin (LNG) na otoku Krku, udaljenom oko 600 kilometara, putem Južne interkonekcije i hrvatskih plinovoda preko Splita i Zagreba. Ovaj LNG terminal ključno je ulaganje Hrvatske i Europske unije za diverzifikaciju opskrbe plinom i smanjenje ovisnosti o Rusiji, a otvoren je 2021. godine. Plin se distribuira putem hrvatske plinske mreže u Mađarsku, Sloveniju, Austriju i srednju Europu.

Planirana su dodatna ulaganja u nove hrvatske plinovode za transport plina prema istočnoj i srednjoj Europi vrijedna više od 530 milijuna eura. Početni kapacitet LNG terminala na Krku od 2,6 milijardi trenutno se proširuje na 6,1 milijardu prostornih metara plina godišnje. Terminal je do sada primao ukapljeni plin iz SAD-a, odakle je došlo oko 60 posto, kao i Katara, Nigerije, Belgije, Trinidada i Tobaga, Egipta i Francuske.

Uvoznici plina u Bosnu i Hercegovinu morali bi potpisati ugovore s jednim od dobavljača.

Postoji li alternativa LNG-u?
Plinovod od Splita prema jugu, na koji bi se priključila i BIH, dio je Jadransko-jonskog plinovoda (IAP). Kapacitet IAP-a planiran je na pet milijardi kubičnih metara godišnje, a preliminarna cijena plinovoda, dugog oko 510 kilometara, prethodno je procijenjena na oko 700 milijuna eura, no danas je veća.

Očekivalo se da će IAP biti dovršen do kraja ovog desetljeća, no projekt je još uvijek u pripremnoj fazi, koja uključuje izradu projektne dokumentacije i studija izvedivosti u tri uključene zemlje. Jadransko-jonski plinovod (IAP) povezao bi Hrvatsku, a preko Južne interkonekcije i Bosnu i Hercegovinu, s Crnom Gorom i Albanijom, gdje bi bio spojen Transjadranskim plinovodom (TAP).

TAP ima kapacitet od oko deset milijardi kubičnih metara godišnje i dovodi plin iz Azerbajdžana u Italiju.

izvor: dnevni.ba