Vitez13°C·AQI: Dobar
Paradoks besplatnog obrazovanja u BiH: Školarina je nula maraka, a polazak u školu košta trećinu plaće

Paradoks besplatnog obrazovanja u BiH: Školarina je nula maraka, a polazak u školu košta trećinu plaće

Web
|S.K.

Je li školovanje u BiH uistinu besplatno? Dok zakoni jamče besplatno obrazovanje, ekonomska matematika roditelje pred prvo školsko zvono stoji stotine maraka.

Škola je besplatna. Da li je školovanje?
To je možda najvažnije i najpoštenije pitanje koje se u Bosni i Hercegovini može postaviti svakog kolovoza.
 Ako je osnovno obrazovanje zakonski obvezno i besplatno, a roditelj prije prvog školskog zvona mora izdvojiti nekoliko stotina  maraka kako bi dijete uopće opremio za nastavu, onda je krajnje vrijeme da redefiniramo pojam "besplatnog".

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, kao i kantonalni zakoni poput onog u Srednjobosanskom kantonu, jasno propisuju: obvezno obrazovanje je besplatno, a nadležni organi dužni su osigurati pristup udžbenicima i didaktičkom materijalu.

Na papiru imamo socijalnu osjetljivost i brigu za sustav. U stvarnosti, kućni budžeti trpe klasični administrativni udar. Škola, istina, ne naplaćuje upisninu i sama nastava se ne plaća. No, dijete u školsku klupu ne može sjesti praznih ruku.

Geografska diskriminacija: Gdje dijete živi određuje cijenu knjiga
Najbolji dokaz kaosa u sustavu je duboka diskriminacija koja se provodi nad djecom ovisno o adresi stanovanja. Dok Vlada Kantona Sarajevo ili Vlada Tuzlanskog kantona već godinama uspijevaju osigurati besplatne komplete udžbenika za sve učenike od prvog do devetog razreda, u nekim drugim kantonima situacija je porazna. Tamo se proračunska velikodušnost zaustavlja nakon prva četiri razreda osnovne škole.
Za roditelje starijih osnovaca u tim kantonima, "besplatno obrazovanje" u ranoj fazi postaje čista fikcija jer nabavu knjiga moraju financirati sami, trošeći stotine maraka koje njihovi sugrađani u drugim dijelovima iste države ne moraju izdvojiti.

Tiho divljanje cijena u knjižarama
Na tu diskriminaciju nadovezuje se i drastično poskupljenje osnovnog školskog pribora. U posljednje dvije godine svjedočimo tihom, ali brutalnom skoku cijena svega onoga što ide u školsku torbu:
-Cijene običnih i anatomskih ruksaka skočile su za 20 do 30 posto.
-Bazične bilježnice (sveske) i napunjene pernice, koje su nekada bile sitna stavka, danas u knjižarama koštaju dvostruko više nego prije par godina.
Kada se na to dodaju drvene bojice, flomasteri, tempere, blokovi za likovni, geometrijski setovi i oprema za tjelesni odgoj, minimalni ceh za čisti pribor (bez odjeće, obuće i udžbenika) lagano prelazi 100 do 150 KM po djetetu.

Matematika koja ne trpi floskule
Kada se zbroje ruksak, napunjena pernica, sveske, pribor za likovni, geometrijski setovi, oprema za tjelesni odgoj, a potom i nezaobilazna odjeća i obuća koja se mora prilagoditi novoj sezoni, račun raste geometrijskom progresijom.

Često spominjana cifra od 500 KM po djetetu u današnjim tržišnim uvjetima nije gornja granica, već bazični minimum. Za obitelji s dvoje školaraca, samo dvije školske torbe i osnovni pribor bez problema dostižu 1.000 KM. I to u sredinama gdje su udžbenici osigurani. Tamo gdje roditelji sami moraju nabavljati knjige, ta stavka postaje financijski nokaut.

Usporedba s ekonomskom stvarnošću BiH pokazuje dubinu ovog paradoksa:

-1.691 KM iznosila je prosječna neto plaća u BiH u svibnju 2026. godine (podaci Agencije za statistiku BiH).
-30 posto prosječne mjesečne neto plaće odlazi na opremanje samo jednog djeteta za školu.

Selektivna solidarnost
Ova neumoljiva matematika dokazuje da početak školske godine u BiH nema isti predznak za sve. 
Za obitelji koje svakog mjeseca kalkuliraju s troškovima hrane, režija, kredita i prijevoza, kolovoz nije mjesec radovanja zbog novog početka, već mjesec prisilnog preslagivanja prioriteta.
 Pitanje koje se tada otvara prestaje biti samo financijsko i postaje duboko moralno: što ovog mjeseca odgoditi, koji račun ne platiti, da bi dijete imalo osnovne uvjete za rad?

Ruksak, tenisice i bilježnice formalno nisu školarina. Ali za roditelja koji ih mora platiti, oni su stvarni, opipljivi i neizbježni trošak školovanja.
Škole u Bosni i Hercegovini će i ove jeseni otvoriti svoja vrata bez naplate ulaza. 
Roditelji će, s druge strane, to isto "besplatno" školovanje početi skupo plaćati tjednima prije prvog školskog zvona.