Orešković napala Bušića zbog “terorizma”, no presuda američkog suda govori drukčije

Ljevičarka Dalija Orešković, čija je javna vidljivost više vezana uz društvene mreže nego uz konstruktivan politički rad, preko Thompsona je ovaj put napala i Zvonka Bušića.

“Kakva ljubav prema domovini uz veličanje lika i djela Zvonka Bušića i uzvikivanje ustaškog pokliča?!”, napisala je Orešković na X-u. Thompson, podsjetimo, na svojim koncertima nosi majicu s brojem 03941158. Taj broj zapravo je posveta Bušiću, koji je u zatvoru bio je poznat kao zatvorenik pod tim brojem. Na objavu Dalije Orešković reagirao je politolog Ivan Pepić. On je u prilogu ostavio kopiju dokumenta na kojemu američki sudac jasno naznačuje da Bušić nije terorist.

Zvonko Bušić nije terorist kako ga prikazuje Orešković

Dalija Orešković obrušila se na pozitivne medijske napise o Thompsonovom koncertu u Rijeci i usput napala Zvonka Bušića:

Ivan Pepić odgovorio joj je na X-u uz prilog konkretnih sudskih dokumenata koji brane Bušića:

”Patnica po vlastitom izboru Dalija Orešković bi morala znati da Bušić nije osuđen za terorizam. Dapače, sudac koji ga je osudio je u više navrata naveo da otmičari nisu teroristi.

Lijevo: američki sudac o Bušiću. Desno: Dalija, pardon, jugosl. Tanjug 1977. o Bušiću. Vi birate”, napisao je Pepić.

Prema sudskim dokumentima i izjavama prvostupanjskog suca, Zvonko Bušić nikada nije pravno okvalificiran kao terorist. Takva tvrdnja ostaje politička i ideološka interpretacija, a ne zaključak američkog suda.

Suđenje i presuda

Zvonko Bušić osuđen je temeljem američkog Zakona o borbi protiv otmica zbog otmice i djela koje je dovelo do smrti druge osobe, na kaznu doživotnog zatvora s mogućnošću pomilovanja nakon deset godina.

Prvostupanjski sudac John R. Bartels, koji je izrekao presudu, u sudski je zapisnik unio kako Bušić ”nije terorist i kriminalac” te da su njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile motivirane ”plemenitim idealima, odnosno hrvatskom neovisnošću”. Sudac je također naveo da nanošenje štete drugim osobama nije bilo namjerno te je zatražio da se Bušića pusti na uvjetnu slobodu nakon deset godina izdržane kazne.

Žalbeni sud nikada nije donio zaključak da je Bušić terorist. Kako je istaknuo odvjetnik Luka Mišetić za Narod.hr, pozivanje, primjerice Hrvoja Klasića, na izdvojeno mišljenje suca Timbersa nije pravno relevantno u smislu stajališta suda u cjelini, jer to mišljenje nije predstavljalo stav većine žalbenog vijeća. Mišljenje suca Bartelsa, kao prvostupanjskog suca koji je Bušića osudio i kasnije izričito naveo da on nije terorist, smatra se relevantnijim.

Tko je bio Zvonko Bušić i što se dogodilo?

Zvonko Bušić bio je hrvatski politički emigrant i jedan od sudionika otmice zrakoplova TWA 355 10. rujna 1976. godine. Skupinu su činili Zvonko i Julienne Bušić te Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić. Zrakoplov na letu iz New Yorka prema Chicagu, sa 76 putnika, otet je s ciljem da se međunarodnu javnost upozna s položajem Hrvatske unutar tadašnje Jugoslavije te pozove na hrvatsku neovisnost.

Namjera otmičara bila je da se iz zrakoplova iznad Londona i Pariza izbace politički letci naslovljeni ”Poziv na borbu protiv srpske hegemonije”, a konačno odredište trebali su biti Zagreb i Solin. Skupina nije nosila vatreno oružje. Koristili su materijal koji je služio kao lažni eksploziv. Prava bomba, zajedno s propagandnim materijalom, ostavljena je u pretincu njujorške podzemne željeznice, a informacije o njoj proslijeđene su putem pilota.

Nakon što su njihovi zahtjevi ispunjeni i proglasi objavljeni u američkom tisku, zrakoplov je sletio u Pariz gdje su se otmičari predali. Tijekom pokušaja deaktiviranja bombe u New Yorku poginuo je policajac Brian Murray, dok su trojica drugih policajaca bila ranjena.

Zatvor, pritisci i oslobađanje

Na suđenju su, prema tadašnjim izjavama djelatnika Bijele kuće, bili vidljivi pritisci jugoslavenske diplomacije, koja je od američkih vlasti tražila oštar pristup prema Bušiću i njegovoj skupini. Unatoč preporukama za uvjetno puštanje, Bušić je u zatvoru proveo ukupno 32 godine.

Julienne Bušić puštena je na slobodu 1990. godine. Hrvatski sabor je 2002. donio Rezoluciju o transferu Zvonka Bušića u Hrvatsku, a 2006. godine prebačen je u deportacijski pritvor. Nakon odbijanja pomilovanja, za njegovo oslobađanje zalagao se i Hrvatski helsinški odbor, smatrajući da su mu povrijeđena ljudska prava.

Bušić je početkom srpnja 2008. pomilovan, nakon čega je deportiran u Hrvatsku bez prava povratka u Sjedinjene Države. U Zagreb je stigao 24. srpnja u pratnji američkih agenata.