Regionalna glazbena i kulturna scena ostale su bez jednog od svojih najvećih, najautentičnijih i najkontroverznijih simbola. Goran Bare, legendarni pjesnik, tekstopisac i frontman vinkovačke grupe „Majke“, preminuo je danas u svom stanu u Zagrebu u 62. godini života. Tužnu vijest potvrdili su članovi njegova benda, koji su njegovo beživotno tijelo pronašli oko 13 sati.
Ovaj tragični ishod uslijedio je tek nekoliko tjedana nakon što je javnost ostala zabrinuta zbog prekida njegova koncerta u Makarskoj krajem rujna, kada je Bare zbog narušenog zdravstvenog stanja morao napustiti pozornicu već tijekom prve pjesme. Iako je menadžment tada najavio dvomjesečnu stanku namijenjenu odmoru i oporavku, tijelo legendarnog glazbenika nije izdržalo dugogodišnju iscrpljujuću borbu s teškim zdravstvenim problemima.
Od siromaštva u Vinkovcima do kultnog statusa
Goran Bare rođen je 16. kolovoza 1965. godine u Vinkovcima. Odrastao je u radničkoj obitelji skromnih primanja, no njegov životni put nepovratno je usmjerila fascinacija rock glazbom. Već s 14 godina, zajedno s prijateljem i gitaristom Marinom Pokrovcem, osniva svoj prvi sastav „Duo debili“. Potkraj 1984. godine ta priča prerasta u osnivanje grupe Majke, koja će s jedinstvenim garage-rock zvukom i sirovom, iskonskom energijom brzo steći kultni status na sceni.
Ipak, put do šire popularnosti bio je dugotrajan i obilježen tragedijama. Netom prije nego što je bend trebao ostvariti svoj prvi veliki proboj nakon kompilacije „Bombardovanje Njujorka“, 1989. godine gitarist Marin Pokrovac pogiba u teškoj prometnoj nesreći. Početak rata u potpunosti rasipa originalnu postavu, a Bare se seli u Zagreb, gdje započinje njegova dugogodišnja, javna borba s ovisnošću.
"Vrijeme je da se krene“: Umjetnost rođena iz najdublje boli
Nakon ponovnog okupljanja nove postave i zapaženih albuma „Razdor“ i „Milost“, ključna prekretnica u Baretovoj karijeri i životu dogodila se sredinom devedesetih godina. U prosincu 1995. godine pretrpio je najteži životni udarac kada mu je preminula supruga Mirjana, samo nekoliko mjeseci nakon što se par ostvario u ulozi roditelja dobivši sina Mirana.
Taj golemi psihički slom, neizrecivu bol i suočavanje s dijagnozom manične depresije Bare je pretočio u stihove i pjesme koje su činile album „Vrijeme je da se krene“ (1996.). To se izdanje smatra jednim od najvažnijih i najemotivnijih rock albuma u povijesti domaće diskografije. Upravo je na tom albumu bezvremenska balada „Odvedi me“, koju je u potpunosti posvetio pokojnoj supruzi, a koja je ogolila njegovu dušu pred publikom. Sam Bare često je isticao kako ga je u tim najmračnijim trenucima u životu zadržala isključivo odgovornost prema sinu, rekavši: "Da nisam postao otac, bio bih mrtav".
Samostalni projekti i trijumf s „Teškim bojama“
Nakon raspuštanja grupe krajem devedesetih, Bare pokreće projekt Goran Bare & Plaćenici. Godine 2000. započinje snimanje samostalnog albuma „Izgubljen i nađen“, koji je 2001. nagrađen prestižnom diskografskom nagradom Porin za rock album godine, dok je pjesma „Put ka sreći“ postala općeprihvaćena himna optimizma.
Ipak, magnetska privlačnost matičnog benda rezultirala je ponovnim okupljanjem grupe „Majke“ 2007. godine. Da njihova oštrica nije otupjela, dokazali su 2011. godine izdavanjem albuma „Teške boje“. Naslovna pjesma i cijeli album ostvarili su nezapamćen komercijalni i kritički uspjeh, osvojivši čak šest nagrada Porin. Kreativni put nastavili su hvaljenim studijskim albumom „Nuspojave“ (2018.) te koncertnim izdanjem iz Londona „Made in London“ (2024.). Njegova posljednja pjesma, „Moja jedina“, objavljena 2025. godine, trebala je biti najava novog studijskog albuma radnog naziva „Potop“, koji je bend planirao izdati do kraja ove godine.
Odlaskom Gorana Bare spušta se zastor na jedno od najupečatljivijih, najiskrenijih i najbeskompromisnijih poglavlja rock kulture na ovim prostorima. Živio je rock 'n' roll u njegovu najčišćem, ali i najrazornijem obliku, ostavljajući iza sebe stihove i pjesme koje su davno prerasle okvire jednog benda i postale trajna baština generacija.