|Urednik
U jesen kada je sarajevski sastav proživljavao svoj najveći glazbeni uspon, prva velika turneja prekinuta je u jednom danu. Četrdeset godina nakon teške prometne nesreće kod Jablanice, rani radovi Dražena Ričla i Aljoše Buhe i dalje opstaju u sjećanju generacija kao neizbrisiv dio domaće pop-rock povijesti i glazba uz koju su odrastale mnoge generacije
Tog 18. rujna 1986. godine na sceni se rađao novi glazbeni fenomen. Mladi i iznimno talentirani glazbenici iz grupe Crvena jabuka osvojili su publiku u rekordnom roku. Pjesme poput "Bježi kišo s prozora", "Dirlija" i "Sa tvojih usana" uvelike su vladale radijskim eterom, a nastup na stadionu Kantarevac u Mostaru trebao je označiti službeni početak njihove prve velike turneje. Umjesto proslave uspjeha, taj je datum ostao zapisan kao najveća tragedija u povijesti ovoga sastava.
Kobni put prema Mostaru
Originalnu postavu benda činili su Dražen Ričl Zijo, Zlatko Arslanagić Zlaja, Dražen Žerić Žera, Aljoša Buha i Darko Jelčić Cunja. Članovi sastava krenuli su tog popodneva iz Sarajeva prema Mostaru u nekoliko vozila. U "fići" su se nalazili Ričl, Buha i Arslanagić, dok su u "golfu" iza njih putovali Žera i Cunja.
Na dionici ceste iza Jablanice došlo je do teškog frontalnog sudara "fiće" i kamiona koji je dolazio iz suprotnog smjera. Basist Aljoša Buha preminuo je na licu mjesta, dok je gitarist i pjevač Dražen Ričl zadobio teške i po život opasne ozljede glave.
Potresan detalj ove nesreće jest da su Žera i Cunja, vozeći se iza njih, prošli pokraj mjesta udesa ne znajući u tom trenutku da je riječ o njihovim kolegama. Nastavili su put prema Mostaru, gdje je publika već ispunila stadion, no koncert na Kantarevcu otkazan je odmah po primitku vijesti.
Vijest o nesreći brzo se proširila regijom. Velik broj građana okupio se ispred mostarske bolnice kako bi ponudio krv za ozlijeđenog Ričla. Zbog težine ozljeda, Ričl je ubrzo helikopterom hitno prebačen na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu.
Nakon trinaest dana medicinske borbe, 1. listopada 1986. godine, Dražen Ričl je preminuo u svojoj 24. godini.
Ričl je bio iznimno cijenjen autorski vokal i prepoznatljivo ime rane sarajevske pop-rock scene osamdesetih godina, poznat i po svom radu u skupini Elvis J. Kurtović & His Meteors te sudjelovanju u projektima bliskim pokretu Novi primitivizam i radijskim izdanjima Top liste nadrealista.
Njegov specifičan vokal i melankolični autorski potpis odredili su smjer prvog albuma Crvene jabuke.
Suze pretočene u note: „Za sve ove godine“
Iako obavijeni neizrecivom tugom, preživjeli članovi donijeli su hrabru odluku. Pjesme koje su bile pripremljene za idući album odlučili su snimiti i objaviti kao izravnu posvetu svojim preminulim kolegama.
Početkom 1987. godine svjetlo dana ugledao je album "Za sve ove godine".
Iz pijeteta prema Ziji i Aljoši, bend je odbio bilo kakvu medijsku promociju, intervjue ili koncerte. Usprkos potpunoj tišini s njihove strane, publika je prepoznala iskrenost i bol, te je album dostigao kultni status, a pjesme su postale dio kolektivne svijesti.Nakon tog bolnog razdoblja, bend nastavlja rad s Draženom Žerićem Žerom u ulozi glavnog vokala.
Uslijedile su zlatne godine i bezvremenski albumi poput "Sanjati" i "Tamo gdje ljubav počinje", no sjena onog kobnog rujanskog dana nikada se nije posve maknula s njihovih lica.
Četrdeset godina kasnije, priča o Crvenoj jabuci nije samo kronika o preživljavanju jedne velike tragedije.
To je priča o neuništivoj mladosti, nostalgiji i pjesmama koje su odbile ostarjeti.
Generacije koje su odrastale osamdesetih i devedesetih godina s posebnom se sjetom sjećaju originalnog sjaja ovog sastava.
Aljoša i Zijo imali su tek 24 godine kada su njihovi snovi prekinuti na cesti prema Mostaru.
Ipak, kroz svaki akord koji i danas odzvanja radijskim eterom, njihova mladost ostaje vječno sačuvana – čista, prkosna i neumoljivo romantična.
