Pojedinačni slučajevi takvih premještaja bili su poznati i ranije, ali istraživanje je prvi put pokazalo razmjere prakse. Svećenici su najčešće slani u udaljene zemlje, a Južna Amerika spominje se u 20 slučajeva. Najstariji zabilježeni slučaj datira iz vremena nacističke Njemačke, dok su neki premještaji obavljeni i tijekom 2010-ih.
Posebno je odjeknuo slučaj iz Nadbiskupije Bamberg. Peter Tim tvrdi da ga je 1976. godine, dok je imao 12 godina i boravio u katoličkom internatu, seksualno zlostavljao tadašnji direktor ustanove. Tim i još jedan učenik prijavili su ga, nakon čega je svećenik napustio internat i, prema dokumentima nadbiskupije, poslan je u katoličku zajednicu u Namibiji. Ondje je kasnije ponovno radio s djecom i mladima.
U drugom slučaju, svećenik iz Biskupije Eichstätt bio je tražen zbog seksualnih napada i silovanja pet učenica, a za njim je bio raspisan i međunarodni nalog za uhićenje. Unatoč tome, crkveni dužnosnici znali su gdje se nalazi, ali su prikrivali njegovu lokaciju. Svećenik je pobjegao u inozemstvo i nastavio raditi kao misionar.
Njemačka biskupska konferencija priznala je da postoji značajan broj slučajeva u kojima su crkvene institucije omogućile optuženim ili osuđenim seksualnim zlostavljačima nastavak službe u inozemstvu. Neovisni stručnjaci sada pregledavaju arhive, dok je Nadbiskupija Bamberg najavila detaljnu istragu slučajeva do proljeća 2027. godine. Istraživanja pokazuju da slična praksa nije bila ograničena samo na Njemačku, a u Boliviji se nakon djelovanja španjolskih isusovaca do sada javilo više od 1.000 žrtava.