Emir Sokolović, ugledni i višestruko nagrađivani književnik, pjesnik i dramski autor, jedan je od najaktivnijih kulturnih stvaralaca u našoj regiji. Sokolović je autor 18 knjiga – većinom dvojezičnih izdanja – čija su djela svoj drugi dom pronašla u Danteovoj Italiji, gdje je 2014. godine nagrađen prestižnom nagradom “Città di Sarzana” kao najbolji strani autor. Njegove knjige i pjesme prevedene su na talijanski, poljski, francuski, engleski, makedonski, aromanski i druge jezike, a objavljivane su u brojnim međunarodnim antologijama. Sokolović je autor koji ne poznaje granicu između pisanja i djelovanja. Njegova društvena i kulturna angažiranost jednako je snažna kao i njegova kreacija – on je i kustos kulture, približavajući umjetnost slijepim, slabovidnim, gluhim i nagluhim osobama, te donira svoja djela u audio i intermedijalnim formatima. Od 2012. godine vodi Književni klub “Plava paleta”, a od 2015. bez institucionalne podrške organizira Međunarodni književni festival “Pero Živodraga Živkovića”, pod pokroviteljstvom ambasada Italije i Srbije. Festival je danas prepoznat kao jedno od najautentičnijih okupljanja regionalnih i europskih autora. Prva dvojezična zbirka simbolično predstavlja put između jezika i kultura koji će obilježiti njegovu kreaciju. Sokolovićev stvaralački horizont obuhvaća poeziju, prozu i dramu, a u svemu što piše prisutna je duboka svijest o čovjeku, njegovom mjestu u svijetu i stalnom sudaru svjetlosti i tame. On zagovara vjeru da umjetnost traje onoliko koliko je spremna izazvati, a ne ugoditi. Emir Sokolović je pjesnik pun povjerenja – prema jeziku, prema istini, prema čovjeku. Njegova djela ne traže aplauz, nego smisao; ona dolaze iz uvjerenja da djelo određuje status, a ne obratno.
Vaše se ime već dugo veže uz pojam suvremene književnosti s jakim autorskim pečatom. Kako Vi sami definirate književnost danas? Što Vas je u početku privuklo pisanju — potreba da izrazite svijet ili da ga razumijete?
U samom ishodištu niti jedno od navedenog. Najjednostavnije rečeno uočavao sam posebnosti unutar sopstvenog bitisanja i relacija sa Vanjskim te iste počinjao bilježiti. Znatno kasnije je to dobilo i određeno teoretsko promišljanje i, prije svega, samopojašnjenja.
Kako nastaje jedna Vaša knjiga — više iz tišine i promišljanja ili iz trenutačnog impulsa?
Knjiga se piše, stvara. Za to je potrebno vrijeme, energija i jasno promišljanje koje vremenom treba uobličiti u Kreativan iskaz. Nastajanje ukoričenja bi najpreciznije definirali termini proživljavanje i kontinuirani rad.
O KNJIŽEVNOJ SCENI I “NADOBUDNIM PJESNICIMA”
Danas svatko može objaviti knjigu — Što to znači za književnost?
Za književnost to ne znači ništa jer ju se ne tiče; to naprosto nije književnost i što bi stari rekli “oni drumom, mi šumom…”.
Često kritizirate “instant poeziju” i površnost u pisanju. Gdje je granica između istinske poezije i banalnosti?
Unutar ogledala. Banalnost je linearna i doživljava se isključivo i jedino kako je i ispisana. Kreacija je ono što je suprotno; Kreacija je ta koja je polifona.
Imate li osjećaj da se današnja književnost više bavi formom nego suštinom?
Kada govorimo seriozno o književnosti nikako si ne možemo, u kontektu dotičnog pitanja, upotrebljavati vremenska određenja. Književnost je izvjesni Kreativni iskaz i on uvijek egzistira. To što određeni “mainstream” u datom momentu nameće druge vrijednosne sisteme prikrivajući suštinske vrijednosti i čineći ih trenutno neuočljivijim ne znači da i neegzistiraju. Uvijek imamo pravo na nepristajanje, a istorija književnosti je prepuna takvih primjera.
Kako gledate na mlade autore koji žele slavu prije nego što pronađu vlastiti glas?
Ne gledam nikako.
O DRUŠTVU, IDENTITETU I JEZIKU
Književnost je često ogledalo društva. Što današnje književno ogledalo govori o nama?
Tu tezu su nametnuli nemušti profesori i nema nikakvog utemeljenja. To što određeno djelo tangentira vrijeme i prostor unutar kojeg stvaralac Kreira nije relevantno. Uvijek se treba baviti suštinom i ona je u sinesteziji sa svakim čitaocem ponaosob. Stoga kada govorimo o istinskom književnom djelu onda uvijek i isključivo govorimo o jedinačnoj korelaciji sa svakim čitaocem ponaosob. Nema tu nikakvog generaliziranja i davanja opravdanja ministrima za dobre plate jer su uspjeli platiti određenog skribomana da im podilazi.
Koliko jezik može biti otpor prema površnosti i banalnosti svakodnevice?
Irelevantno; sve ovisi o civilizacijskoj razini prostora o kojem govorimo.
Ima li književnost snagu da mijenja društvo — ili danas samo bilježi njegove slabosti?
Istinsku Kreaciju uopšte ne tangira izvanjskost. Književnost se bavi relacijama; njihovom akcentiranju, razvijanju i rješenju. A mora biti smještena unutar određenog prostora i vremena. Pored tog istinska književnost je svevremena jer se bavi suštinom, a ne efemerijama. No, uvijek postoji, kako potreba tako i način, da se određeni segmenti izvlače izvan konteksta kako bi se određeni pojedinac (ili pojedinci) okoristili istim.
OSOBNO I REFLEKSIVNO
Što za Vas znači uspjeh u književnosti?
Sam Kreativni čin i rad na djelu. Ako bi se zbog razumjevanja drugih trebalo što navesti onda je to vizibilitet samog djela. Ali ne i prihvaćenost. Ako bi moje djelo prihvatilo 50% čitalaca prestao bih to raditi.
Kad ne pišete — što Vas pokreće, što Vas puni?
A šta bi se moglo reći; čitanje…
Ima li nešto što biste poručili mladim pjesnicima koji tek počinju — ali i onima koji već misle da su stigli?
Iščitavanje kvalitetne “putokazne” literature, mnogo rada i istrajavanje u ovladavanju formi kako ne bi imali otpora i prepreka da na najbolji mogući način donese Kreaciju pred čitaoca.
O PODRŠCI I KNJIŽEVNOM OKRUŽENJU
Koliko osjećate podršku iz Bosne i Hercegovine — od institucija, medija, čitatelja? Ima li uopće sistemske brige za književnost?
Lično mi nisu interesantni uopšte.
Koliko danas knjižnice doprinose očuvanju kulture čitanja? Jesu li i one postale žrtve vremena u kojem živimo?
To su nepotrebne institucije u većini slučajeva.
Kakvo je Vaše iskustvo s izdavačkim kućama — podrška ili borba za svaki redak i naslov?
Ovaj Kreativni prostor je, naprosto, neka forma mutanta i jedino pravilo je zgrtanje novaca pod svaku cijenu. U toj jednadžbi istinski autor nema šta da traži. Lično nemam taj problem jer imam najboljeg izdavača; “Besjedu” iz Banja Luke. Ali, kao i u svemu drugom nisam princip. Najčešće sam izuzetak.
Mislite li da se danas više računa ime autora ili kvaliteta teksta?
Odgovoriti ću pitanjem: “Da li imamo autora ukoliko nemamo teksta?”.
Koliko književnost u Bosni i Hercegovini danas ima prostora u medijima?
Obzirom na kvalitet prezentovanih djela i previše.
O KNJIŽEVNICIMA I DRUŠTVU
Ima li književnik obvezu reagirati na društvenu stvarnost ili je njegovo pravo da bude izvan nje?
Nedvojbeno da se izvanjska dešavanja reflektuju kroz autora u djelo. Ali to ne znači, kakvu god refleksiju u djelu dali, da se okruženje treba ticati samog djela ciljano.
Je li pisac današnjice više usamljeni stvaralac ili javna figura koja mora biti “društveno vidljiva”?
Suštinska prepreka je u slobodi. Stvaralac je personalitet, a sve što je izvan, je kolektivitet. To je kao da se pokuša spajati ulje i voda.
Može li se uopće živjeti od književnosti — ili se živi za književnost?
Kreacija je ona koja jeste i govora o materijalnoj valorizaciji za rad je apsurdno i govoriti.
O FESTIVALU
Jedanaesto izdanje Festivala “Pero Živodraga Živkovića” pokazuje da interes za književnost ne jenjava. Vaše viđenje i dojmovi?
Promišljam o opcijama da se Festival unaprijedi i to je jedino o čemu promišljam ako govorimo o Festivalu.
Publika kakvu ima Paleta je nešto rijetko u današnjem vremenu. “Drznuli” ste se da pozovete književnike – da daju veliki aplauz, svojoj publici?
A komu drugom?! Da nećemo, možda, ministru kulture?!
I za kraj “Pet rečenica o Vama” (odgovori kratko, prva misao koja Vam padne na pamet)
Kava, vino ili šutnja – što Vam je najbliže dok pišete?
Samoća.
Kad biste morali pisati o ljubavi jednim stihom, kako bi glasio?
Moja ljubav je u mojoj kući…
Kada biste morali opisati Bosnu i Hercegovinu u tri riječi, koje bi bile?
Nemam vremena za gubljenje.
Što mislite, koja bi Vaša rečenica mogla ostati zapamćena kao citat jednog dana?
Samoća je anđela prezir; utočište velikih…
Tko je Emir kada nije pjesnik?
Deda.
Redakcija portala InFocus se zahvaljuje gospodinu Emiru Sokoloviću na izdvojenom vremenu i posvećenosti da odgovori na naša pitanja i iskaže mišljenja o književnosti danas ali i ukratko podijeli proces vlastitog stvaranja i djelovanja.
Piše: Sanja Strukar Križanac
