Lagumdžija odgovorio na prozivke Komšića

Veleposlanik Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima, Zlatko Lagumdžija, govorio je za Klix o Rezoluciji kojom se osuđuju postupci Irana koju je usvojilo Vijeće sigurnosti UN-a, a Bosna i Hercegovina bila je supotpisnica teksta.

Kako je došla odluka da Bosna i Hercegovina bude supokrovitelj?

Sat vremena prije glasovanja imao sam ponovljenu i konačnu izjavu predsjedavajućeg Komšića da je protiv toga da budemo supokrovitelji Rezolucije, koju su od nas tražile zemlje Zaljeva (Bahrein, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) i Jordan, te da ne može završiti sjednicu Predsjedništva i njihove interne konzultacije prije sljedećeg dana, do kada će se sudbina Rezolucije odlučiti i bez nas.

To je navedeno nakon što sam iznio detaljne činjenice o pozicijama drugih ključnih aktera u UN-u, te da je do tada već bilo registrirano preko 120 supokrovitelja (broj je na kraju dosegao 137).

Rekao sam mu da su, između ostalih, među njima svih 27 država EU, 32 članice NATO-a, sve zemlje kandidatkinje za članstvo u EU, 21 od 22 države članice Lige arapskih država, velika većina država OIC-a i u konačnici oko 90% država koje su bile u početnoj Skupini prijatelja za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kao i sličan postotak onih koje su u konačnici glasale za našu Rezoluciju 23.5.2024. u Općoj skupštini UN-a.

S druge strane, „Ruska lista“, koju je predvodila Rusija, uključivala je, između ostalih, Izrael, Iran, Bjelorusiju, Kinu, Kubu, Nikaragvu i Sjevernu Koreju.

Podsjećam vas, Bosna i Hercegovina nije neki usamljeni otok usred oceana. Mi smo zemlja u srcu jugoistočne Europe. Sve zemlje jugoistočne Europe, sve zemlje EU, sve zemlje kandidatkinje za EU i 32 zemlje članice NATO-a bile su kosponzori.

Zato postavljam nekoliko preciznih pitanja na koja se može odgovoriti jednostavno s da ili ne.

Jesmo li neki od nas, koji bismo trebali braniti interese naše države i njezinih građana, svjesni što bi značilo da nas nema u ovom društvu? Uvjeren sam da bi naša odsutnost s tog popisa obradovala one koji ne žele dobro Bosni i Hercegovini.

S obzirom na to da je pismo, za koje je Cvijanović znala preko MVP-a dva tjedna, tempirano tako da se može odgoditi odgovor, zaključio sam da nam je postavljena prozirna „zamka“. Ako se iz bilo kojeg razloga ne pridružimo supokroviteljima, Dodik će to odmah iskoristiti kao krunski argument u svojim izjavama da je branitelj kršćanstva koji se pokušava suprotstaviti „radikaliziranim muslimanima“ sa sjedištem u Sarajevu, koje već godinama naziva Teheranom.

Razumijem Cvijanovićin motiv, koja nas želi predstaviti kao radikalizirani dio “Ruske liste” u Dodikovim planovima.

Zato sam postavio logično pitanje imamo li uopće političko i pravno pravo odustati od supokroviteljstva i zašto bismo se stavili na suprotnu stranu od EU, NATO-a i ostalih spomenutih prijateljskih zemalja. Nisam dobio odgovor koji bi nas zajedno vodio prema cilju.

Stoga je Misija, kako bi izbjegla vremensku “zamku”, završila uobičajeni višednevni postupak slanja Ministarstvu najnovijih konsolidiranih informacija s najnovijim izvješćem o stanju i procjenom očekivanih relevantnih aktivnosti uz zahtjev za upute da budu supokrovitelji Rezolucije. Sva ta pitanja detaljno sam još jednom prošao s ministrom Konakovićem, koji je, na temelju svega navedenog, dao upute za pridruživanje popisu supokrovitelja.

Naše obveze koje proizlaze iz mirovnog sporazuma, usvojenih dokumenata vanjske politike i predanosti članstvu u EU i NATO-u obvezuju nas na usklađivanje naše sigurnosne i vanjske politike s EU.

Stoga bih vas želio podsjetiti da smo od mog dolaska za stalnog predstavnika BiH pri UN-u koristili ovaj “algoritam”, dogovoren s ministrom i dva člana Predsjedništva, i kod sličnih glasovanja vezanih za Rezoluciju o genocidu i spomenik Cvijet Srebrenice,

kao i za rezolucije i izjave podrške Ukrajini, Gazi i Palestini.

Bez ovog pristupa, koji smo doslovno primijenili posljednjih dana, ne bismo imali Rezoluciju kojom se danas obilježava Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, niti spomenik Cvijet Srebrenice ispred zgrade UN-a u New Yorku, niti bismo imali svoj glas zapisan u dokumentima podrške Ukrajini, Gazi i Palestini.

Zašto niste čekali odluku Predsjedništva BiH da budete supokrovitelj?

Jer u protekle dvije i pol godine nisam primio niti jednu službenu uputu za glasanje o sličnim pitanjima na temelju odluke Predsjedništva, a mi smo već postupili na način koji sam vam detaljno opisao.

Predsjedavajući Komšić mi je jasno rekao da sam to učinio bez odluke Predsjedništva i da je to od sada moj problem. Moram priznati da me iznenadilo, ne baš, ali ipak donekle, što se ne sjeća da otkad sam imenovan, nikada nisam dobio takve odluke u sličnim situacijama.

Naravno, Predsjedništvo može donijeti odluku suprotnu načelima, zakonima, Ustavu i međunarodnim obvezama, ali za to bi im bio potreban potpuni konsenzus i puno ozbiljnog rada nakon toga. Međutim, ne vjerujem da sam trebao pretpostaviti da je upravo sada, nakon svih ovih godina, odlučio tumačiti Ustav i zakone na način koji želi paralizirati naše aktivnosti u Ujedinjenim narodima putem operativnih uputa isključivo na temelju odluka koje je Predsjedništvo donijelo konsenzusom.

Kako bismo izbjegli bilo kakve dileme u ovom slučaju, trebali bismo pronaći odgovore na pitanja koja nisu za mene: Zašto, na primjer, predsjedatelj nije proveo nikakve konzultacije s kolegama u Predsjedništvu o ovoj temi iako su imali vremena, informacija i proceduralnih preduvjeta za to?; Zašto predsjedatelj, na primjer, nije sazvao sjednicu u skladu s poslovnikom na vrijeme ili na standardnim konzultacijama i riješio problem koji su stvorili?

Ili, budući da već ništa od toga nije učinio, zašto je morao čekati Rezoluciju koju je supodržalo 137 država, naših strateških partnera, kako bi izrazio svoj stav, stvorio nam dilemu, NATO i EU ili “Ruska lista” s Iranom i Izraelom – koju će nam Predsjedništvo “raspetljati” kada se sastane prema Poslovniku?

Ima li uistinu ikakve štete u ovom supokroviteljstvu, kako komentira Komšić?

Možete sami odgovoriti je li šteta ili ne, što smo skoro “upali” u pripremljenu Dodikovu/Cvijanovićevu “zamku”, pa se sada logično pitamo kako ili s kojim ciljem su nas skoro doveli u situaciju da svijetu i sebi moramo objašnjavati da nismo na strani Rusije i Sjeverne Koreje, već da smo zajedno s članicama NATO-a i EU? Ako znate činjenice koje sam vam iznio, onda je savršeno jasno da bi bila katastrofa da smo, prema Poslovniku, donijeli odluku o nedonošenju odluke i tako završili na “ruskoj listi”.

Je li postojala još neka opasnost za Bosnu i Hercegovinu da nismo podržali rezoluciju?

Kad sam ga obavijestio o rezultatima glasovanja, kako sam i predvidio u posljednjih nekoliko sati prije odluke o supokroviteljstvu, da je Rezolucija usvojena bez ruskog veta, u Vijeću sigurnosti UN-a, predsjedatelj Komšić mi je rekao da je od sada to moj problem i da ću se morati opravdavati u Bosni.

Priznajem da me to malo iznenadilo, jer sam mislio da je i on odahnuo kad je vidio koje su zemlje među supokroviteljima, koje ne, te da je, neočekivano, Rezolucija usvojena bez ruskog protivljenja. Rekao sam mu tada i mogu to svima ponoviti i sada: moja je sreća što “branim” ovakvu odluku koju donose odgovorni ljudi u okviru svojih institucionalnih kapaciteta; imam sreće što nismo upali u Dodikovu/Cvijanovićinu zamku, pa da se moram opravdavati što nisam mogao zaustaviti one koji bi nas svjesno ili u neznanju odveli u krivom smjeru i ostavili nas u naručju “Ruske liste”. Hvala Bogu, danas primamo čestitke i zahvale od velikog broja supokrovitelja. Najveći je broj onih s kojima smo u ovome bili zajedno na Rezoluciji o genocidu i na spomeniku Cvijet Srebrenice.

Na današnjem redovitom tjednom brifingu u prostorijama Delegacije EU pri UN-u za zemlje kandidatkinje za članstvo u EU, predstavnici EU izrazili su posebnu zahvalnost svim zemljama kandidatkinjama na supokroviteljstvu jučerašnje Rezolucije. Napomenuto je da je ovo bila rijetka prilika za sve države članice i kandidatkinje EU, uključujući i nas, da se ujedine suoče s takvim geopolitičkim i sigurnosnim izazovom. Zajedno smo došli do usvajanja Rezolucije koja će dovesti do daljnjeg smirivanja umjesto širenja rata u široj regiji.

Ne moram vam posebno objašnjavati što bi prosperitet mogao značiti kada bismo bili jedina zemlja od Atlantika do Crnog mora i Ukrajine koja je ostala na “ruskoj listi”.

Ne vjerujem da ikome može biti nejasno kakav bi to bio poklon Dodiku i kakav bi to pozitivan učinak imalo u njegovim projektima kao lažnog borca ​​protiv “radikalnih islamista” da jučer nismo bili među 137 supokrovitelja u Vijeću sigurnosti UN-a i tako, bez konzultacija i bez riječi, “poslali” da ne pripadamo obitelji europskih država članica EU i NATO-a.