Od plača nekrštene djece do prvog drvenog križaPovijest ovog svetog mjesta duboko je isprepletena s narodnim predajama koje se već generacijama prenose s koljena na koljeno.
Prema kazivanjima starih mještana, Brdo je u davna vremena skrivalo bolnu tajnu – tu su se, prema tadašnjim običajima, sahranjivala nekrštena djeca.
Prema predajama starijih mještana, na ovom je lokalitetu ukopano najmanje šestero djece. Danas je teško doći do točnih, povijesnih podataka jer službeni zapisi ne postoje, sem u Monografiji „50 godina župe Nova Bila“ autora fra Mogomira Kikića,
a stariji mještani koji su pamtili te događaje u međuvremenu su preminuli. Baš zato, ovaj Križ zaslužuje ostati zapisan kao svjedočanstvo mlađim naraštajima koji dolaze, kako se njihova povijest ne bi prepustila zaboravu.
Stariji mještani pamte priče kako se u noćima na Brdu znao čuti tihi plač neutješenih dječjih duša.
Prema narodnoj predaji, križ je prvotno bio polegnut na samu zemlju. Vođeni vjerom i željom da tim malim anđelima donesu vječni mir, mještani su nakon Drugog svjetskog rata odlučili reagirati.
Složne ruke podigle su i uspravile drveni križ na uzvisini. Kada je križ blagoslovljen i postavljen, noćni plač je zauvijek utihnuo. Brdom je zavladao duboki mir, a u narodu se ukorijenilo vjerovanje da upravo taj križ, kao vjerni stražar, čuva cijelo selo od vremenskih nepogoda, bolesti i svakoga zla.
Simbol opstanka i poslijeratna obnova
Kroz povijest, a posebno tijekom tragičnih događaja iz Domovinskog rata, lokalitet Brdo iznad Zabilja postao je simbolom goleme žrtve i stradanja Hrvata Lašvanske doline, te je preraslo u točku zajedništva i prkosa teškim vremenima.
Nakon Domovinskog rata, mještani su ponovno pokazali svoju solidarnost. Samoorganizirali su se, uložili golem trud, očistili i uredili pristupni put te podigli novi, čvrsti križ koji i danas ponosno stoji.
Taj križ nije samo vjerski simbol – on je živi svjedok vremena, ponosa i neizmjerne ljubavi mještana prema svome kraju i svojim korijenima.
Pogled koji spaja mir, franjevačku tradiciju i ljepotu Lašvanske doline
Ono što ovo mjesto čini posebno upečatljivim jest i nesebičnost pojedinaca koji žive za svoju vjeru i korijenje.
Vlasnik parcele na kojoj se Križ nalazi, Željo Ivšić, ustupio je svoju zemlju za potrebe župe i održavanje svetih misa, omogućivši tako vjernom narodu da se svake godine nesmetano okuplja na ovom svetom tlu.
Tradicija nalaže da se središnja sveta misa na Brdu održava uvijek tjedan dana nakon blagdana Duhova.
Nekada su obitelji imale običaj doći na Brdo noć uoči mise, gdje bi pod zvjezdanim nebom spavali, molili se i bdjeli, osjećajući posebnu duhovnu blizinu i zajedništvo. Iako su se vremena promijenila, žar vjere nije splasnuo. Svake godine na Brdo hodočasti sve veći broj vjernika iz Zabilja, Viteza, Travnika i dijaspore.
Tako je bilo i na ovogodišnjem svečanom misnom slavlju u čast Presvetog Trojstva, koje su predvodili fra Velimir Bavrka i fra Silvano Di Benedetto.
Njihove su molitve, u zajedništvu s brojnim hodočasnicima, ponovno povezale prošlost, sadašnjost i budućnost zabiljskog kraja.
Dok god je složnih mještana, plemenitih ljudi i hodočasnika koji se uspinju prema ovoj uzvisini, Križ na Brdu nastavit će svijetliti kao svjetionik nade i vječni čuvar Hrvata u Lašvanskoj dolini.
