Komšić: Upozorio sam Lagumdžiju da BiH ne treba kosponzorirati rezoluciju o Iranu

Dakle, vezano uz cijelu ovu sagu o kosponzoriranju Rezolucije šest zaljevskih zemalja plus Jordan, kojom se osuđuju akcije Irana na njihovom teritoriju, moram reći da me je veleposlanik Lagumdžija više puta kontaktirao i da sam mu isto tako više puta rekao da sam protiv toga da se pridružujemo toj Rezoluciji, odnosno da sam protiv toga da budemo kosponzori te Rezolucije.
U toj Rezoluciji osuđuje se Iran zato što je djelovao po tim zemljama, ali nigdje se ne govori o tome da Iran, koji je napadnut, ima pravo, prema Povelji Ujedinjenih naroda, da se brani i da se svaka zemlja s čijeg teritorija dolazi napad na određenu zemlju smatra agresorom. Iran nije prvi započeo te aktivnosti, nego su te aktivnosti bile usmjerene prema Iranu. Sve akcije koje je Iran izvodio mogu se karakterizirati kao obrambene.
Druga stvar, mislim da Bosni i Hercegovini nikakvu korist ne donosi kosponzoriranje ove Rezolucije.
Od Predsjedništva Bosne i Hercegovine nitko to službeno nije ni tražio, barem koliko ja znam. Osim što je Cvijanović objavila da je razgovarala s nekom osobom iz Ministarstva vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je od nje tražila da se Bosna i Hercegovina pridruži toj Rezoluciji.
Mi svakako nismo glasali o ovoj Rezoluciji, jer mi nismo zemlja članica Vijeća sigurnosti. Po meni, to je potpuno bespotreban čin, ne donosi nikakvu korist Bosni i Hercegovini, ali može nanijeti veliku štetu.
Paralelno s tim, pojavila se i priča o Rezoluciji Rusije kojom se osuđuje napad na Iran. Lagumdžiji sam, također, rekao da sam i protiv toga da se eventualno pridružujemo toj Rezoluciji, jer mislim da je sama Rezolucija licemjerna, nakon svega onoga što je Rusija učinila u Ukrajini. Dakle, to je bio moj stav.
Nakon što je stigao pisani zahtjev Cvijanović da se održi izvanredna sjednica o toj temi, a to je bilo 11. ožujka u 3 sata poslijepodne, ja sam naravno postupio onako kako mi Poslovnik nalaže, zakazao sam sjednicu u roku od 24 sata, što je tražila u svom dopisu i sama Cvijanović.
To je svakako bilo kasno za pridruživanje Rezoluciji, odnosno sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine održala bi se mnogo sati nakon samog izjašnjavanja o Rezoluciji u Vijeću sigurnosti UN-a. Ali takav je bio zahtjev Cvijanović.
Dakle, nije bilo nikakvog prostora da se na drugi način postupi. Zašto je došlo do pridruživanja toj Rezoluciji, to su pitanja koja treba uputiti nekim drugim ljudima i nekim drugim institucijama, a ne Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Mislim da je ovdje važno napomenuti da, od šest zemalja predlagača Rezolucije, tri od njih – Emirati, Bahrein i Oman – nisu glasali za našu Rezoluciju o Srebrenici. To sam također napomenuo i Lagumdžiji.
Tako se razvijala situacija vezana uz kosponzoriranje spomenute Rezolucije. Nitko od nas, pa čak ni Sjedinjene Američke Države, nije tražio da je kosponzoriramo. Prema tome, nije bilo nikakvog razloga da ulijećemo u ovakav geopolitički procijep i da sada moramo objašnjavati i pravdati se zašto smo to kao država učinili.
Naravno, to se već dogodilo, to je već završena priča, po meni je šteta učinjena. Kako će se to ubuduće odraziti na poziciju Bosne i Hercegovine, vidjet ćemo. Ja se nadam da šteta po ugled Bosne i Hercegovine ipak neće biti prevelika i da će oni koji se budu o tome izjašnjavali i eventualno analizirali ovakav potez bh. diplomacije imati u vidu svu kompleksnost i jednu vrstu kaotičnog sustava kada je riječ o radu diplomatsko-konzularne mreže.
Napominjem da je prema Ustavu Bosne i Hercegovine jedino Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nadležno zauzeti stav o ovakvim pitanjima, pogotovo u ovako delikatnoj situaciji koja ima globalni značaj.