Kako pomjeranje sata mijenja naš bioritam i nas same

Iako pomjeranjem kazaljki stječemo jedan “dodatni” sat, naše tijelo ga ne prepoznaje. Ono živi po ritmu svjetla, sna i navike — ritmu koji se ne da prevariti.

Kad pomjerimo sat, činimo to iz razloga što nam se nameću. Ali, u stvarnosti, varamo smo sebe, tim dodatnim satom. Naše tijelo ne poznaje sat – ono poznaje svjetlo, toplinu i naviku. I svaka promjena, čak i ona naizgled mala od šezdeset minuta, u njemu stvara zbrku.

Malo sam istraživala zašto je tako te sam pronašla sljedeće:

Ljudski organizam ima unutarnji biološki sat, poznat kao cirkadijalni ritam.Njime upravlja mala, ali moćna struktura u mozgu – suprahijazmatska jezgra – koja reagira na svjetlo i tamu. Kad se dani skrate, a jutra postanu tamnija, tijelo pojačava proizvodnju melatonina, hormona sna. Zbog toga mnogi ljudi u prvim danima nakon pomicanja sata osjećaju pospanost, umor, razdražljivost ili poteškoće s koncentracijom.

Stručnjaci napominju da organizmu treba tri do sedam dana da se prilagodi novom ritmu.Kod osoba koje pate od anksioznosti, nesanice ili sezonskog afektivnog poremećaja (poznatog kao zimska depresija), ta prilagodba može potrajati i duže.

Zanimljivo je da istraživanja pokazuju kako ženama u prosjeku treba više sna nego muškarcima — i do sat vremena dnevno više.Razlog je u tome što ženski mozak češće prelazi iz jedne vrste aktivnosti u drugu, što troši više energije i zahtijeva dulji oporavak.Zato promjene ritma, poput pomicanja sata, žene često osjećaju intenzivnije: kroz iscrpljenost, glavobolje, promjene raspoloženja ili nemir.

. Vrijeme ne pita za umor

Kada se sat pomjeri unatrag, dan kao da dobije jedan dodatni sat — ali naše tijelo ne zna što s njim. U prvim danima mijenja se razina kortizola, hormona stresa, što može utjecati na krvni tlak, raspoloženje i apetit. Neki ljudi postaju umorniji i sporiji, dok drugi osjećaju nemir ili blagu tjeskobu.To je, zapravo, mala sezonska kriza – podsjetnik da nismo strojevi, nego živa bića usklađena s ritmom prirode. Dakle, ne brinite.

Kako pomoći tijelu da se “uhvati korak” Svjetlo je lijek. Izađite van čim svane – jutarnje svjetlo “resetira” biološki sat i potiče stvaranje serotonina, hormona dobrog raspoloženja. Kretanje. Umjerena fizička aktivnost, osobito ujutro, pomaže tijelu da se prilagodi promjeni. Red i rutina. Odlazite na spavanje i budite se u isto vrijeme, čak i vikendom, ma koliko nam to teško padalo, jer tko ne voli izležavanje vikendom. Ali, naš mozak voli predvidljivost. Toplina i mir. Isključite ekrane barem pola sata prije spavanja. Umjesto telefona, uzmite knjigu, topli čaj i tišinu. Prihvatite promjenu. Pomjeranje sata ne mora biti neprijatelj – može biti prilika da usporimo, poslušamo vlastiti ritam i zastanemo u vremenu koje neprestano juri.

Možda se nikada nećemo do kraja naviknuti na pomicanje sata.Ali, možda i ne trebamo. Jer svaki takav trenutak nas podsjeti da vrijeme nije samo ono što mjerimo, nego ono što živimo.

A dokle god osjećamo promjene – znači da smo živi.

piše Urednik