|Redakcija
Hodanje je jedan od najjednostavnijih načina za više kretanja, a posebna japanska metoda posljednjih je godina privukla veliku pozornost. Ne zahtijeva teretanu ni posebnu opremu, a temelji se na jednostavnom izmjenjivanju brzog i sporog hoda.
Metoda intervalnog hodanja razvijena je u Japanu, a osnovno pravilo je jednostavno: tri minute hoda se bržim tempom, nakon čega slijede tri minute sporijeg hodanja. Tijekom brzog intervala treba osjetiti veći napor i otežano disanje, ali bez prelaska u trčanje.
Cijeli trening traje oko 30 minuta. Preporučuje se početi s pet minuta laganog hodanja, zatim izmjenjivati po tri minute brzog i sporog hoda, a na kraju ponovno nekoliko minuta hodati laganim tempom. Početnici mogu krenuti i s kraćim intervalima, primjerice dvije minute brzog i dvije minute sporog hoda.
Istraživanja navedena u članku povezuju ovakav oblik hodanja s poboljšanjem aerobne kondicije, krvnog tlaka, razine glukoze u krvi i sastava tijela. Kod osoba s dijabetesom tipa 2 intervalno hodanje u nekim je istraživanjima pokazalo bolje rezultate za kontrolu glukoze i kondiciju od uobičajenog hodanja.
Prednost metode je i u tome što se intenzitet može prilagoditi svakoj osobi. Brzo hodanje za početnika ne mora biti jednako brzo kao za osobu koja redovito trenira. Ako već svakodnevno hodate, nekoliko kraćih intervala bržeg hoda može biti jednostavan način za povećanje intenziteta bez trčanja.
Ipak, japanska metoda nije zamjena za svaku drugu tjelesnu aktivnost niti znači da je obična šetnja manje vrijedna. Ako dugo niste vježbali ili vam brže hodanje uzrokuje bol, vrtoglavicu ili neuobičajenu zaduhu, intenzitet treba smanjiti, a po potrebi se prije početka posavjetovati sa zdravstvenim stručnjakom.
