Zakon o građanskoj inicijativi je alat za ostvarivanje prava građana da oblikuju zakonodavstvo države. Ovaj zakon je temelj izravne demokracije, gdje se naglašava moć građana u upravljanju. Građani država koje imaju ovaj zakon mogu aktivno sudjelovati u zakonodavnom procesu, a ne samo biti promatrači odluka koje donose zakonodavna tijela.
Bosna i Hercegovina nema jedinstven zakon o građanskoj inicijativi na državnoj razini, već entiteti i niže razine vlasti reguliraju ovo područje vlastitim propisima.
Da bi svi građani Bosne i Hercegovine imali jednaka prava, neophodan je zakon o građanskoj inicijativi.
Bez obzira na apatiju koja vlada u Bosni i Hercegovini, građani bi trebali imati pravo izravno sudjelovati u donošenju odluka, a ne samo svake dvije godine, ili četiri godine kada se održavaju izbori.
Zakon o građanskoj inicijativi doprinio bi izravnoj demokraciji, kontroli vlasti, većem angažmanu građana i rješavanju stvarnih problema u zajednici.
Inicijativa za ovaj zakon podnesena je nekoliko puta
Aarhus centar u BiH uputio je inicijativu Parlamentarnoj skupštini BiH za donošenje Zakona o građanskoj inicijativi i zaštiti građana.
Ova organizacija navodi da je potrebno sustavno regulirati jedno od osnovnih prava građana u demokratskom društvu - pravo na organiziranje, pokretanje inicijativa i zahtijevanje od institucija da izraze svoje stavove o pitanjima od javnog interesa.
Trenutno, Bosna i Hercegovina ima vrlo neujednačen pravni okvir. Pravo na građansku inicijativu regulirano je raznim propisima, statutima gradova i općina, dok jedinstveni standardi praktički ne postoje. U praksi to znači da građanin u jednoj lokalnoj zajednici može imati potpuno drugačije uvjete za pokretanje inicijative nego građanin u drugoj. Poseban problem predstavljaju postupci prikupljanja potpisa, rokovi, obveze nadležnih tijela, ali i pitanje zaštite osobnih podataka građana koji podržavaju određenu inicijativu.
„Kroz rad Aarhus centra u BiH vidjeli smo koliko je ovo ozbiljan problem. Građani žele sudjelovati u donošenju odluka, posebno kada je riječ o okolišu, prostoru u kojem žive, vodi, zraku, gradnji ili korištenju prirodnih resursa, ali vrlo često nailaze na administrativni zid. Drugi izuzetno važan razlog je zaštita samih građana i aktivista. Nije dovoljno reći građanima: „Imate pravo govoriti“. Moramo osigurati da zbog tog govora, ako se radi o legitimnom sudjelovanju u raspravi od javnog interesa, neće biti financijski i pravno iscrpljeni tzv. SLAPP postupcima. Zato ovaj zakon vidimo kao zakon participativne demokracije, ali istovremeno i kao mehanizam zaštite građana koji se usude ostvariti svoja demokratska prava“, kaže za Impuls Emina Veljović , izvršna direktorica udruge „Resursni Aarhus centar u BiH“.
Ova organizacija je nekoliko puta službeno podnijela tekst Nacrta zakona o građanskoj inicijativi i zaštiti građana.
Inicijativa je prethodno dobila političku podršku i prošla jednu parlamentarnu instancu, Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH 2024. godine, ali nije dobila potrebnu podršku u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Na glasovanju u srpnju 2025. zakon je imao značajnu podršku delegata, ali zbog načina glasanja putem klubova naroda, na kraju nije usvojen.
Nakon toga, napravljeni su određeni amandmani i nacrt zakona ponovno je upućen u proceduru u Federaciji BiH, ali s izmijenjenim i proširenim tekstom, koji sada uključuje i pitanje referenduma.
„Istovremeno smo odlučili napraviti sljedeći korak i pokrenuti pitanje građanske inicijative na državnoj razini. Tijekom srpnja ove godine uputili smo prijedlog nacrta zakona o građanskoj inicijativi predsjedateljima oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, s ciljem razmatranja ovog pitanja na razini BiH i pokretanja odgovarajućeg zakonodavnog postupka“, ističe Veljović.
Dodaje da su i na razini Brčko distrikta BiH pokrenuli određene procese, a kada je riječ o Republici Srpskoj, rade u suradnji s Centrom za okoliš iz Banje Luke, kako bi se zalagali za poboljšanje pravnog okvira i zaštitu građanskog djelovanja i u tom području.
„Smatramo da je potreba za nacionalnim zakonom danas još izraženija, posebno uzimajući u obzir europske integracije Bosne i Hercegovine i razvoj europskog pravnog okvira za zaštitu osoba koje sudjeluju u javnim raspravama. Stoga se inicijativa trenutno ponovno nalazi pred zakonodavnom vlašću - ovaj put na državnoj razini - i očekujemo da će se vlasti u Parlamentarnoj skupštini BiH konkretno pozabaviti njome. Za nas ovo nije pitanje jedne organizacije ili jednog zakona. Ovo je pitanje koliko smo kao društvo spremni pružiti građanima stvarne, a ne samo deklarativne, mehanizme za sudjelovanje u demokraciji“, naglašava Veljović.
Uvođenje zaštite „Anti-SLAPP“
Zakonodavne inicijative diljem svijeta, uključujući preporuke Europske komisije, sve više inzistiraju na tome da zakoni o građanskim inicijativama također uključuju odredbe o zaštiti aktivista i novinara od tužbi SLAPP-a.
Odredba protiv SLAPP-a u nacrtu Aarhus centra u BiH nije preuzeta samo iz jednog pravnog izvora.
„Prilikom izrade koristili smo komparativni pristup i stvorili kombinaciju iskustava i pravnih rješenja iz Ontarija u Kanadi, gdje već dugi niz godina postoji zakonodavstvo protiv SLAPP-a, te standarda nove EU direktive protiv SLAPP-a. Analizirali smo kako funkcioniraju mehanizmi protiv SLAPP-a u pravnom sustavu koji već ima praktično iskustvo njihove primjene, a istovremeno smo uzimali u obzir smjer u kojem se razvija europsko pravo. Kombinacijom ova dva pristupa stvorili smo vlastitu odredbu protiv SLAPP-a u nacrtu zakona, prilagođenu našem zakonodavstvu i domaćem pravnom sustavu“, kaže Veljović.
Dodaje da nije dovoljno samo kopirati strano zakonodavstvo ili europsku direktivu; pravno rješenje mora biti primjenjivo pred našim sudovima i ugrađeno u postojeća procesna pravila Bosne i Hercegovine, ali naglašava da će, kako se europski anti-SLAPP standardi budu dalje razvijali, nastaviti pratiti njihovu primjenu i po potrebi dodatno usklađivati tekst.
Ako se zakon usvoji, Veljović kaže da bi građani BiH konačno dobili jasna pravila igre.
Znali bi kako mogu pokrenuti građansku inicijativu, koliko je potpisa potrebno, kako se potpisi prikupljaju, kome se inicijativa podnosi, u kojem roku institucija mora reagirati i što se događa nakon što građani ispune zakonom propisane uvjete.
„Još jedna velika stvar je zaštita građana i aktivista koji se oglašavaju o pitanjima od javnog interesa. Želimo spriječiti situacije u kojima netko sa znatno većim financijskim i pravnim resursima koristi sudske postupke kao sredstvo zastrašivanja i ušutkavanja građana. Demokracija nije samo pravo građanina da glasa jednom u četiri godine. Demokracija je njegovo pravo da pita, kritizira, predlaže, pokreće građansku inicijativu, traži referendum, organizira se i zahtijeva odgovornost između dva izborna ciklusa - bez straha da će biti ušutkan tužbom“, kaže Veljović.
Kada građani izravno odlučuju
Inicijativa „Right2Water“ uspješna je građanska inicijativa u EU, gdje su građani zahtijevali da se voda i sanitacija proglase ljudskim pravom, a ne robom. Rezultat je bio amandman na Direktivu o pitkoj vodi (2020.), koja pravno obvezuje države članice da osiguraju slobodan pristup pitkoj vodi na javnim mjestima.
Inicijativa „Spasimo pčele i poljoprivrednike!“ pomogla je u usvajanju prijedloga EU-a za smanjenje upotrebe pesticida i obnovu prirode. Ovaj javni zahtjev ojačao je političku volju za djelovanjem u vezi s bioraznolikošću i budućnošću poljoprivrede.
Švicarski građani su 1994. godine pokrenuli peticiju kojom su zahtijevali da se sav tranzitni teretni promet kroz Alpe prebaci s cesta na željeznicu kako bi se smanjilo onečišćenje. Unatoč protivljenju vlade, građani su glasali za ovaj zakon, što je dovelo do izgradnje modernih željezničkih tunela i drastičnog smanjenja broja kamiona na planinskim cestama.
Legalizacija kanabisa u medicinske i rekreacijske svrhe u SAD-u započela je isključivo kao građanska inicijativa s potpisima, jer su političari u parlamentima odbili glasati o tome. U nekim državama, građani su sami inicirali i glasali o zakonima o postupnom povećanju minimalne plaće za radnike, zaobilazeći političke blokade u lokalnim skupštinama.
Mnogo je primjera koji potvrđuju zašto je važno da Bosna i Hercegovina usvoji takav zakon. Moć donošenja odluka trebala bi biti u rukama svakog građanina, a ne samo u rukama političkih elita koje donose odluke iza zatvorenih vrata.
