Savjetnik Željka Komšića i kandidat za člana Predsjedništva BiH Slaven Kovačević reagirao je na poruke hrvatskog premijera Andreja Plenkovića o nužnosti poštivanja ravnopravnosti naroda.
Koristeći rječnik teškog političkog inata, Kovačević je žestoko napao Plenkovića tijekom njegova službenog posjeta Sarajevu, iznoseći niz teških i neutemeljenih optužbi na račun službenog Zagreba.
Kovačevićeve obmane: "Biraju građani, a ne narodi"
Ono što Kovačević u svom reagiranju naziva „obmanjivanjem šire javnosti”, zapravo je ogoljeni pokušaj redefiniranja same srži mirovnog sporazuma.
Kovačević doslovno tvrdi: "U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine još od potpisivanja Daytonskog sporazuma do danas, ništa nije promijenjeno u odnosu na ono što je dogovoreno i potpisano u Daytonu (kada je riječ o izboru članova Predsjedništva) osim što je Christian Schmidt intervenirao po želji Plenkovića..."
U nastavku svoje tirade izravno poručuje kako se u BiH ništa neće mijenjati jer, prema njegovu skandaloznom tumačenju:"...u izbornom sistemu Bosne i Hercegovine i dalje na izborima biraju građani, a ne narodi. Tako je bilo, tako će i ostati."
Za hrvatski narod u BiH, ova je izjava vrhunac cinizma i političkog sljepila.
Tvrditi da u BiH „biraju građani, a ne narodi” u zemlji čiji se Ustav temelji na tri konstitutivna naroda, klasična je i bezobrazna zamjena teza.
To je dobro poznati narativ kojim se već godinama opravdava i legalizira nametanje Željka Komšića bošnjačkim glasovima.
Time se svjesno ignorira i presuda Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić”, koja je jasno utvrdila da pravo na legitimno predstavljanje pripada konstitutivnim narodima,a ne pukim geografskim jedinicama ili fiktivnoj građanskoj većini.
Skretanje fokusa i optužbe za "aparthejd"
Nemoćan da pravno i logički ospori ustavnu poziciju Hrvata, Kovačević pribjegava iskušanoj taktici skretanja pažnje na unutarnja pitanja Republike Hrvatske.
On panično poručuje Plenkoviću da "povede računa o izbornom zakonu u Republici Hrvatskoj" i optužuje ga da: ".......zloupotrebljava zvaničnu posjetu Sarajevu da bi obmanjivao javnost svojim željama za aparthejdom u izbornom sistemu Bosne i Hercegovine."
Korištenje teških riječi poput „aparthejda” za zahtjeve koji traže samo da Hrvati sami biraju svog člana Predsjedništva, prozirna je politička manipulacija.
Nazivati elementarnu ravnopravnost aparthejdom može samo netko tko pod pojmom „demokracije” podrazumijeva apsolutnu dominaciju brojnijeg naroda nad malobrojnijim.
Kovačević svoju tiradu zaključuje prkosnom tvrdnjom:
"Izborni zakon Bosne i Hercegovine je naša stvar i kao takav, on će se usklađivati sa europskim standardima i nikako drugačije."
Što se zapravo krije iza ove retorike?
Dok se u Sarajevu predstavlja kao borac za ljudska prava, hrvatska javnost u BiH u Kovačeviću vidi isključivo provoditelja unitarističke politike.
Kroz pravne mehanizme i apelacije u Strasbourgu, svjesno radi na demontaži Daytonskog balansa.
Njegov krajnji cilj je potpuno jasan: pod krinkom europskih presuda uvesti sustav „jedan čovjek, jedan glas” i dugoročno pretvoriti Bosnu i Hercegovinu u građansku, odnosno unitarnu državu. Takav scenarij značio bi potpuno političko brisanje Hrvata kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda.
Ipak, reakcije koje stižu iz Mostara i Zagreba jasno pokazuju da ta namjera neće proći u tišini. Izborni zakon Bosne i Hercegovine ne može se i neće usklađivati s nečijim željama za dominacijom i preglasavanjem, već isključivo s Ustavom BiH i temeljnim načelom potpune, stopostotne jednakopravnosti triju naroda.
