DORA 2026: Skupina Lelek prošla u finale

‘Mislim da se u svijetu generalno događaju baš neugodne stvari, neugodna iskustva, neke povijesne stvari se ponavljaju, a čovječanstvo nikako da iz toga nauči.

To se opet može danas, sutra ticati i nas. Mislim da je neka društvena odgovornost glazbe da ona priča’, zaključile su djevojke iz sastava LELEK komentirajući svoju pjesmu ‘Andromeda’ za Eurosong.hr.

Za 24sata djevojke su otkrile da su inspiraciju pronašle u Hrvaticama katolkinjama s prostora Bosne i Hercegovine koje su, suočene s prijetnjom ropstva i prisilnog odricanja od svoje vjere, tetoviranjem križa na vlastitim tijelima ostavljale trajne znakove katoličnog identiteta i otpora.

‘Ova pjesma nije samo podsjetnik na njihovu žrtvu i hrabrost, nego i univerzalna opomena današnjem društvu koje često zaboravlja na cijenu slobode, dostojanstva i jednakosti’, rekle su dodavši da nas pjesma poziva da iz starih rana učimo.

Što je sicanje?

Njihova pjesma je i duboka poruka i sjećanje na tradiciju hrvatskih žena u Bosni i Hercegovini koje su prakticirale sicanje.

Sicanje, koje je u BiH još poznato pod nazivima bocanje i križićanje, tradicionalni je običaj tetoviranja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Ovaj običaj služio je kao trajni biljeg katoličke vjere i hrvatskog identiteta u Bosni te zaštita od odvođenja u janjičare ili roblje tijekom osmanske vladavine. Ovaj način obilježavanja tijela češći je za dijelove Bosne, manje Hercegovine, a zabilježen je i u Dalmaciji i Turopolju.

Sicanje se prakticiralo od srednjeg vijeka, pa sve do sredine 20. stoljeća. Međutim, vidljivo je i danas, posebice na rukama osoba koje njeguju svoj vjerski identitet, kao izraz poštovanja i(li) povezanosti s katoličanstvom u BiH. Stoga za sicanje možemo reći da je vječni trag očuvanja tog identiteta.

Motivi i postupak sicanja

U doba obrane od Turaka, tetoviralo se najčešće djevojčice i djevojke, a glavni motiv bio je križ koji se mogao i stilizirati, najčešće unutar krugova. Osim križeva, na dijelove tijela – osobito prste i ruke – stavljali su se cvjetni i geometrijski motivi.

Motivi sicanja su bili prepoznatljivi do te mjere da su zabilježeni i njihovi nazivi. Brojne su varijante, no najpoznatiji su “Jeličin križić”, “Kolo”, “Ograda” i “Narukvica”. Potonja se stavljala na zapešće i oko nožnih gležnjeva.

Koža se bockala iglama i mješavinom meda, čađe ili gara (pepela od izgorenog drveta i(li) ugljena, op.n.) i majčinog mlijeka budući da se sicanje često provodilo još u ranom djetinjstvu.

O tetoviranju katolika u Bosni snimljen je i istoimeni dokumentarni film koji možete pogledati u nastavku. U njemu se opisuje postupak i razlog sicanja.

Značenje sicanja u pjesmi “Andromeda”

“Pjesma govori o katoličkim ženama iz Bosne i Hercegovine, odnosno primarno iz tog dijela, za vrijeme Osmanskog carstva, koje su se morale tetovirati i stavljati znakove na sebe kako bi se zaštitile od ropstva i braka i da ih se ne bi kralo i ubijalo. To je bilo i više nego tetovaža. To je bio cijeli obred kojeg su bake i mame prenosile svojoj djeci i unucima”, pojasnila je Korina Olivia Rogić, članica skupine Lelek.

Poruka grupe Lelek vidljiva je u dijelovima teksta pjesme “Andromeda”.

“Dok pališ svijeću pitaj svoju baku
Zašto je kćeri rađala u strahu
Zašto su mnogi odabrali groblje
Nisu naše majke iznedrile roblje
(…)
Sve urezane ožiljke do kosti
Ni jedna majka neće vam oprostit’
Na stolu srama, zlato sa đerdana
Dok peru ruke krvlju naših rana”

Danas je sicanje prepoznato kao dio kulturne baštine, a motivi srednjovjekovnih poruka katoličkih i hrvatskih žena ponovno se koriste u modernim tetovažama kao simbol korijena i otpora. I identiteta koji je potrebno očuvati.