Danas je blagdan sv.Stjepana Prvomučenika

U pravoslavnim crkvama slavi se 27. prosinca, dok se prema julijanskom kalendaru taj datum poklapa s 9. siječnjem po gregorijanskom.​

Stjepanova povijest mnogo nam toga govori. Na primjer, poučava nas da ne treba nikada odvajati socijalnu karitativnu zauzetost od odvažnog navještaja vjere. Stjepan je bio jedan od sedmorice određenih ponajprije za djela milosrđa, ali nije bilo moguće odvojiti milosrđe od navještaja. Tako uz milosrđe naviješta raspetoga Krista sve do prihvaćanja mučeništva. To je prva pouka koju možemo naučiti od svetog Stjepana: milosrđe i navještaj uvijek idu zajedno. Sveti Stjepan prije svega govori nam o Kristu, o Kristu raspetome i uskrslome kao središtu povijesti i našega života. Možemo shvatiti da križ uvijek ima središnje značenje u životu Crkve, a i u našem osobnom životu. (Papa Benedikt XVI.)

Dan nakon Božića katolički vjernici diljem svijeta obilježavaju blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika, koji je bio jedan od sedmorice đakona u crkvenim početcima. Prema tradicionalnim hrvatskim običajima, na taj dan odlazi se u posjet rodbini i prijateljima kako bi se čestitao Božić te proslavio novi početak.

Sveti Stjepan sve do današnjeg dana zavrijedio je poštovanje zbog svoje dosljednosti u življenju i djelovanju. Do kraja svoga života slijedio je i živio za Isusovu riječ, isticao se u čistoći duha i darežljivosti. Umro je za svoju vjeru i ljubav nebesku, a posljednje riječi koje je izrekao prije svoje smrti dočaravaju veličinu njegova duha: ”Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”

Na početku je većina obraćenika bila palestinskog podrijetla, ali kako su Židovi bili raštrkani po Maloj Aziji i istočnoj Europi, Evanđelje se širilo po svim krajevima gdje se govorilo grčki. Najugledniji i najenergičniji između njih bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati, istaknuo se u revnosti i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. On je navukao na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi.

Tradicija obilježavanja spomendana svetog Stjepana u crkveni liturgijski kalendar uvedena  je 380. godine. Iako nema zapisa o tome kada je Stjepan Prvomučenik točno rođen, pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u svibnju.

Stjepan je bio Židov iz Jeruzalema te pravi praktični kršćanin. Prva ga je kršćanska zajednica imenovala jednim od sedmorice đakona, a u Djelima apostolskim istaknuta je njegova briga za siromašne i nemoćne te snaga i milost kojom je djelovao na narod.

Stjepan je posvuda naviještao Radosnu vijest svoga Učitelja, dok se oko njega okupljao sve veći broj Židova koji su se zbog njegovih propovijedi obraćali na kršćanstvo. Utjecaj koji je imao među židovskim narodom te svećenstvom izazvao je gnjev Židova u sinagogi i u Hramu koji su, u znak odmazde, odredili njegovo uhićenje i konačno pogubljenje. Nakon što je uhićen, Stjepan je održao svoj čuveni govor pred sudom, osvrnuvši se na čitavu povijest kršćanstva, od svetih patrijarha, preko Mojsija i proroka, pa sve do Isusa Krista, kojega su židovske vođe također pogubile. Zbog toga govora židovske glavešine odlučile su da Stjepana izvedu izvan grada te ga tamo kamenuju.

Poput svoga Učitelja Isusa, Stjepan je oprostio svojim neprijateljima dok su ga ubijali, a priča o njegovu kamenovanju povezana je i s drugim velikim likom kršćanske povijesti, koji se u trenutku kamenovanja zvao Savao. Savao je bio najveći progonitelj Kristova nauka te je odobravao Stjepanovo pogubljenje. Nakon obraćenja prepoznajemo ga u liku svetog Pavla koji je kasnije postao jedan od najvećih boraca za Krista te najveći propovjednik Kristova evanđelja.

Stjepan Prvomučenik u kršćanskoj se ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, koji drži palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci te kamen u drugoj. Danas je zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova, ali i onih koji pate od glavobolje. Njegovo ime dolazi od grčke riječi koja znači ‘kruna’ ili ‘vijenac’, pa uz Stjepane, Stipe, Štefice i Štefanije, imendan danas slave i svi Krunoslave i Krunoslavi.​

Tradicija nalaže da se tog dana slavi novi početak te se odlazi čestitati Božić rodbini, prijateljima i susjedima.